A meni neprijatno

Kako mi je često, kad bi se majke mi bavio što kažu stvarima a ne ljudima, baveći se činjenicama, nabijana na nos odbrana lika i djela ljudi koji su sa onim o čemu bih baljezgao imali neke veze, uzmimo na primjer Gorana Babića, ili rahmetli Stipu Šuvara, ili u zadnje vrijeme davno na Ahiret otišlog Joze Broza, bi mi malo neprijatno što sam zakačio baš ovo zabavno humoristično zrnce Karavana RB1. U izvedbi voditelja. Koji kao uz kahvicu čita novine pa naleti na vijest „… udružili se komunisti iz bivše Jugoslavije“. Tu se kao on, prema vlastitoj izjavi malo štrecne. Pa će dalje „… predstavnici komunističkih partija Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, formirali su u beogradskom hotelu Slavija koordinacioni odbor radi zajedničkih aktivnosti…“. I još dalje nešto iz valjda sa tog skupa obraćanja novinarima. A najdalje „pa znate šta, poštovani slušaoci, izgleda da im još niko nije objasnio da najveći sin naših naroda i narodnosri, majstor belog sporta i kolekcionar operskih i operetskih pevačica, više nije među nama“.

Htjedoh se zatrčati, pa svašta. Ali budući da i glas, kao i izgled često vara, a i novine svašta pišu, zavrtih nekoliko brojeva, ja sam ovdje ipak novi, pa upitah i uz kahvu nekoliko poznanika, jer pomislih da se možda radi o nekom mladcu koji nije ranije imao prilike nešto prozboriti, ili možda nekom od rođenja disidentu u bivalom eseferjotskom sistemu, koliko čovo ima godinica. Rekoše bez izuzetka ohoho. Ja potom ubijeđen dakle da nikada nije bio član nijedne od one jedne jedine partije, a oni nešto sumnjičavo glavom kao kod ušinuća. Onda ja opet možda čovjek misli o komunistima isto što i ja, pa tako upada kako upada. Ili o Jozi, kad su žene u pitanju, opet kao ja u smislu bravo majstore. Oni samo što ne zagrohoću.

E tu mi naročito bi neprijatno. Ne mogu vjerovati da je i ovaj pizdun.