A meni se spava…

Nesto mi je pun kufer i Julija i Augustusa, zbog kojih je ovaj deveti mjesec u godini sedmi i što odmah za njim slijedi kao deseti, koji je osmi. Pravi listopadni mjesec rane jeseni. Sve su mi bliži i draži ovi i u ovim nekim krajevima stari slavenski nazivi. U nekim drugim, jebe mi se za razloge, još uvijek aktualni. Neko je negdje, tamo gdje se rade velike podmetačine, ovaj 21. proglasio Međunarodnim danom mira. Eto baš mira, na ovoj Kugli na kojoj ni traga od njega. Zato je jedini Svjetki dan koji mi je prihvatljiv, onaj WCova, pišanja, sranja, povraćanja i drugih sličnih djelovanja, smješten u 19. studeni, ili novembar, koji je jedanaesti a deveti.

Pročitah negdje, kako je ovaj dan, dan nade u dobrotu, koja vodi ka miru. Ima li ga, ko bi mi svojim riječima mogao definirati sve ove krhke pojmove – nadu, dobrotu i mir. A da se s njim odmah na nož ne posvađam. Nadu, nečijom voljom (za)ostalu u kutiji one jebene glupače Pandore, zahvaljujuci još joj glupljem mužu, koji otvori tu kutiju i iz nje pusti sve što je pušteno moglo biti. Nadu, koja, kako se god pripremiš za sva moguća sranja, iz kutije progovori – možda ipak i sve pripreme razjebe. Dobrotu?

Ono kao dobar i lud na istoj deređi. Naravno kad je o sirotinji u svakom pogledu govor. Ili ono bolje, koje govori o raznim dobrotvorima, njihovim dobrotvornim skupovima, izdvajanju ili prikupljanju siće im iz džepova za pomoć sirotinji i bilo kako ugroženima, češće pristojnom finansiranju pomoćnim im organizacija, asocijacija, institucija, međunarodnih i svjetskih do regionalnih i lokalnih, preko kojih peru dio opljačkanog, i kad znaju i kad ne znaju, češće ne misle i jebe im se da je i što je tako kako je. Prodajući pogubljenom puku svoju dobrotu i filantropiju, kao muda pod bubrege. Humanizam na pravom mjestu i djelu. Sva se dobrota lijepo složila, usadila u glave posrednika, posebice mnoštva onih nekad i stvarno ubijeđenih humanitarnih radenika u kojekakvim UNISVAŠTARAMA, kako im nije cilj prestanak potrebe postojanju, već molbe Svevišnjem za što više svakakvih pizdarija i sranja u koja će dobrotom upadati i zadržavati radna mjesta i dobru plaću. A mir?

Haj’mo vidjeti, koliko god je nepouzdana, šta o miru kaže, kako ga definira pri ruci mi Wikipedija. „Mir se obično definira kao razdoblje bez ratova. Druge definicije mira uključuju slobodu od prepirki, spokoj, harmoniju ili unutarnje zadovoljstvo i vedrinu i dr. jer se značenje riječi mir mijenja s kontekstom. Mir se može odnositi na dogovor za završetak rata ili prestanak okupacije. Mir se također može odnositi općenito. Na kraju, mir može biti bilo koja kombinacija ovih definicija. U svojem najfantastičnijem značenju, mir označava stanje potpuna harmonije, bez ikakvih konflikata ne samo između ljudi, nego i između ljudi i prirode, i stvorenja u prirodi (međusobno). Postoji više teorija i definicija mira, a neke od njih su: mir kao nesebičan čin ljubavi, mir kao odsutnost nasilja i zla s prisutnošću pravde, fantastičan mir, unutarnji mir i dr. Jednostavna i neopširna definicija mira kaže da je mir odsutnost ratova. (Još su Rimljani mir definirali kao odsutnost ratova; Pax, absentia belli).

Organizacija koja je zadužena za održavanje mira između naroda su Ujedinjeni narodi. Mir može biti dobrovoljan, tako da se potencijalni agresori obvezuju da će se suzdržavati od nemira, ali može biti i prisilan, tako da se oni koji bi mogli izazivati nemire prisile na mir. Od 1945. svijet je bio samo 26 dana bez ratova.“ Ništa o profitabilnosti „nemira“. Nešto sam… Odoh… Daj Bože bez košmara…