A tko je prvi počeo

Pod jedan, ovdje sam sticajem ružnih da ružnije ne mogu biti okolnosi. Pod dva, na čekanju sam penzije, dakle nadati se da ću i dočekati, biće nikakva, ni za kraj s krajem, a biću više manje i besposlen, pa bih mogao lijepo predsjednički dokoličariti. Jer bo je dokolica umjetnost, kakvih sklonosti tu i tamo imam.

Pod tri nisam Srbin, ne pripadam ni jednoj od poznatih ili makar postojećih konfesija, nisam nikad zaradio neke pare, doduše nisam ni znao i kad je bilo prilike, onih devedesetih. Ni procentom od Miloševiću i u skladu snjegovim upadom u priču legalno i legitimno prikupljenih para, ni kao opozicionar iz različitih dobronamjernih izvora, ili uzmimo na primjer trgovinom reklamnim vremenom i prostorom posebice u elektronskim medijima.

Pod četiri, imam i ja potpuno gotov i spreman na realizaciju plan i progra, hoću reći projekat za rješenje pitanja Kosova, s Metohijom. Projekat predviđa jasno i glasno, dakle i implicitno i eksplicitno priznavanje potpune neovisnosti države Kosovo, dobrosusjedske odnose, svaku joj podršku na međunarodnom planu, a na unutarnjem primjenu svih i svakakvih iskustava razvijenog svijeta. Oko neke imovine na koju tamo pucam bumo se dogovorili. Za uzvrat od razvijenih, posebice nabildovanih zemalja i, opet posebice, međunarodnih finansijskih institucija i drugih krugova, skidanje svih postojećih obaveza na vraćanje i najsitnijeg duga, i mali dodatak od skromnih pedesetak milijardi europljana, makar kakvi su i sad, za dalji razvoj svega za šta se odlučim. Pod pet, uz prethodno prestaje bilo kakva potreba postojanju Vojvodine (to je nešto kao Hercegovina) kao AP. Mogu ostati određene regije uz postojeće nazive, a Srem ne će biti kontinent (izvinjavam se). Pod šest, zaboravit ću Republiku Srpsku osim kao entitet, što važi i za onaj drugi ili nedaj Bože treći i podržati jedinstvenu BiH građana. A sve Srbe izvan Srbije tretirat ću ravnopravno kao dijasporu, gdje god da jesu. Sve građane Srbije kad su izvan nje tretirat ću također ravnopravno. Pod sedam, „pokrenut ću inicijativu“ (jebo majku ovo mi je baš slatko) za sazivanje ustavotvornog sabora svih građana, novi Ustav i iz njega izvedene nove zakone, sa akcentom na Zakon o političkim strankama. Prema kojem ne će postojati nikakve srpske, hrvatske, romske, rumunjske, mađarske, bošnjačke, vlaške, bunjevačke i druge tomu podobne. To neka ide sve u KUDove i slično. Mogu samo partije kakve imaju razvijeni.

Pod ostalo, viđat ću se samo sa sebi jednako rangiranim, uz po koji ustupak, a ima i još svašta. A pod posljednje, ne moram ni biti izabran, dovoljno mi je samo onoliko potpisa koliko da maznem koju kintu za kandidaturu. Pa da me Bog vidi.