Atentat

„Atentat (čiji naziv dolazi od latinskog glagola attentare, što znači pokušati) u najširem smislu znači protivpravni napad na život, imanje ili čast nekoga. U tom najširem smislu se npr. naglo i neočekivano povećanje poreza naziva atentatom na životni standard.

U užem smislu se pod pojmom atentat podrazumijeva fizički napad, odnosno ubistvo ili pokušaj ubistva tačno određene osobe, najčešće one koja ima izuzetnu političku, ekonomsku, kulturnu ili vojnu važnost u nekoj državi, društvu ili svijetu.

Takvo ubistvo se po pravilu čini s predumišljajem. Atentatori mogu biti naručeni, odnosno profesionalne ubice, ali i osobe fanatičnih ubeđenja kao i osobe na čije motive utiče duševna bolest.

Primeri u istoriji su brojni i dokumentovano je više slučaja uspelih i neuspelih atentata…

Evo se ovih dana uveliko razbuktava priča o mogućem atentatu na predsjednika Srbije.

Dakle i na predsjednika SNS.

Pominje se i neki profesionalni ubica, Čaba Der, koji je u pritvoru u Mađarskoj, kako se kaže, izjavio da mu je od dva neka mafijaška klana nuđen novac da to odradi.

Nisam skont’o koji je drugi klan, ali prema svemu izrečenom jedan bi mogao biti Đilasov.

Šolaka niko ne pominje, a taj nekako obično ide u paketu sa Đilasom, pa je teško vezati ga za mogući drugi.

Javna tužiteljka Zagorka Dolovac ni mukaet o bilo čemu glede viseće opasnosti.

Jedan od govornika na sjednici Skupštine reče kako „Nema političkog ubistva bez političke pozadine.

Nema atentata na predsednika države bez političke pozadine“.

Što ima logike, i nije da nije.

Meni padoše na pamet, ovako na brzinu, bez ozbiljnog uplitanja u problem, kako je zadnji pokušaj za rješavanje nekih idejnih i političkih sukoba bio onaj Crvene pravde, Alije Alijagića i Rodoljuba Čolakovića, za koji su po nosu dobili i od CK KPJ.

Koji je bio protivnik takvih pokušaja političkih potanja, prosto jer se tako ništa osim eventualnog ubistva i nečije smrti ne mijenja.

A palo mi je na pamet i navodno nikad razriješeno ubistvo Kenedija.

Koji je po svemu što se dosad zna, pa neka bude i spekulira, ubijen kao Kenedi, a ne kao predsjednik države.

Koji je platio životom ambicije svog oca, pretjeranog apetita.

Jer je uzeo pare od određenih krugova, koji zauzvrat nisu dobili ono što je dogovoreno.

Kasnije je platio taj otac sa još nekoliko tragičnih gubitaka u obitelji.

Hoću reći kako bih rekao da niko nije, tada, uspješno izvršio atentat na predsjednika države, već samo na nesretnog mladog Kenedija, koji se sticajem okolnosti našao na tom poslu. Institucija predsjednika SAD je preživjela i eno Boga mi još traje.

Ne znam kako stoje stvari u ovoj državi, u kojoj je sve javno, osim javne tužiteljke, ali mi se čini, koliko god može biti tragično svako nasilje, svaki atentat, pa sve do ubistva, predsjednik države nije u opasnosti, uvijek ima neko u pričuvi.

A i Mlađahnog bi mogla pokušati ubiti samo zadnja budala, bezmozgović, koji bi tako od njega, po kratkom postupku, ostavljajući mu valjda ni krivu ni dužnu familiju napravio sveca.