Navodno je baš onako dobro nova godina. Kao „biće puno lipih stvari, ali se još ne smi reć“. Naravno, ako je vjerovati vijestima koje preko ovih najnovijih sprava internetski prebirem. K’o za inat, ne znam je li još prvi ili je već drugi najnoviji dan najnovijeg januara, ne uhvatih se tih „puno lipih stvari“, već se, hairlija, uhvatih, po ko zna koji put me navukoše, hrvatske tužbe i srpske protivtužbe.
I kako je po redu, prvo se uhvatih tužbe. Koja je stara deset godina, koja se odnosi na nasljednike i zlatne medalje olimpijske, Cerarove na konju sa hvataljkama. Kad jednom kreneš nasljeđivati nema kraja. Do tuženika za hašar u Hrvatskoj tokom devedesetih a pred treći milenijum. Glede hašara, tužitelj je reklo bi se malo pretjerao krupnim i jakim riječima, ali za sve ostalo, od Kadijevićeve ispovijesti pa do javnih istupa ostalih heroja, i do onog čega u istupima nema, tužba bi na relaciji država – država, brk a brk, još nekako mogla funkcionirati. Uz dodatnu tužbu jednog dijela hrvatske vlade protiv drugog dijela iste te vlade.
Sa protivtužbom već ima malo problemčića. Prije svega jer je protivtužba. Jer nije tužba pokrenuta, uzmimo na primjer devedesetšeste-sedme. Od onih Zajedno, od dananje većinom ovdašnje vlastele. Od onih što su čitali Plavšićkino pismo podrške, onih kojima će se kasnije dosovski pridružiti i zadarski i mostarski recimo hagirani Perišić. Tada na dnevnom redu, makar među prvim tačkama, nije bio lament nad sudbinom saplemenika, građana jedne od komšijskih država. Jebeš dakle tužbu kad nije tužba, kad je protivtužba. Još je protivtužba okrenuta prema drugoj državi, jer je, dobro, malo i dogovorno sa tzv. maticom, debelo sjebala dio svojih građana. Pa neka nije prešla graničnu crtu susjeda, da bi zakačila i kod njih.
Nova bi godina svakako mogla biti nova novcijata. I inovativna. Novo insistiranje na tužbi lijepo liježe na predizbornu kampanju, a na protivtužbi, nakon što su potrošeni i šengeni i molbe za kandidaturu itsl, još ljepše liježe na moguće prilike, kontra takvih socijalnih nemira. Ako zatreba, mogao bi i mlađahni sluga zahranični zveknut kakvu tužbu protiv Turske, zbog nekolikostoljetnog zuluma naročito u Cazinskoj krajini. Dok se vlasi, i Srbi i Srbijanci ne sjete.
Taman sam se spremao za veće uvaljivanje u … situaciju, kad me, tad kad ne znam je li još prvi ili je već drugi najnoviji dan najnovijeg januara, prodrma zvonjava telefona. Ćoza (Goran Lozo), odnedavni mostarski Slovak. Negdje sa Tatri, u društvu istih takvih Slovaka, uz svirače dovedene iz Rume. „Halo, kume! Evo ih, nakon tri dana i tri noći pitaju ošta ste. I pjevaju … po baštenskim skrivao se … a ja vičem to Đida bolje pjeva“. I jesam, ziher…
Jebo majku koji sam ja hajvan, čime se ja sve bavim…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
