Benedict u Zagrbu, Ratzinger iz Zagreba

Pa dalje. Ali kompletna predstava, uz izuzetno zanimljivu adaptaciju u prostor i vrijeme opetovanjem naštrebanog teksta Svetog Oca i onog istorijski krivotvorene povijesti, koju je u Hrvatskoj izveo Ratzinger, a u ulozi Benedicta XVI, ipak zaslužuje ozbiljniji odnos. Kakav već postoji s potpisom jednog od najmjerodavnijih mi drugova. U zapisima gospodina Krleže, datiranim u godinama prošlog vijeka. Koji zapisi, uz male korekcije, kao da su danji, kao da se stolećima ništa nije mijenjalo. Kao što i nije.

„Kada se kod nas, na istočnoj jadranskoj obali, javlja romanika, onda su romaničke trobrodne bazilike doplovile k nama kao pobjedonosne galije rimskoga vikara, koji nije više bio ključar Sv. Petra nego vladar svjetova i vijekova, sa harunalrašidovskim turbanom na glavi posutim briljantima, cezar, upravo polubog i božji namjesnik, kome su evropski vladari ljubili papuču. Onda je pred Papom klečala u proskinezi čitava intelektualna Evropa, a rimski, montpellierski, bolonjski, oxfordski, cambridgeski, padovanski, valencijski, napuljski i toulouski univerzitet kretao se kao magnetska igla u naučnoj magiji Papinih dekreta.“(1950.)

„Papa se kao Pontifex Maximus danas buni protiv tzv. „moralnog nihilizma materijalističkih pogleda na svijet“, a ubijao je vijekovima sve one mislioce i filozofe, ideologe i vjernike, koji su evanđelje tumačili u moralnopozitivnom, tj. u evanđeoski demokratskom smislu, da je tajna hostije jednako pristupačna kardinalima kao i laicima i da nema privilegija plave krvi pred Gospodinom. Pomisao da ćemo na Posljednjem sudu svi biti podjednako goli, te se ne će pitati tko je bio papinski Cavalliere della spada ili tko je nosio odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice, bila je Svetome Ocu oduvijek antipatična!“(1948.)

„Papistička je politika uspjela da pavlinsku formulu „Omnis potestas a Deo“ preobrazi u sasvim solidno zemaljsko sredstvo Volje Božje, tako da se svekolika vlast našla u rukama po Svetom Ocu pomazanih vladara, koji su vladali i koji do danas vladaju širokim pučkim slojevima, to jest narodima u Ime Božje, to jest u Ime Vrhunaravnog Principa, to jest u Ime Svoje i Svojih interesa.“(1960.)

„Svetom Ocu je potpuno svejedno, da li posluje sa Habsburgom, sa Mussolinijem, sa Karađorđevićem ili sa Geringom i von Ribbentropom, isto tako kao što mu je vjekovima bila sedma briga, da li u ovoj zemlji kolju Arpadovci, Anžuvinci, Venecija ili Ostmarka, Karlo Prvi Veliki, Karlo Peti, Karlo Posljednji, Pavelić ili Karađorđević. On i danas radi sa kraljevskim četničko – ustaškim salzburškim centrom broj 101, s Vladimirom Mačkom, s Frankom, s New Yorkom ili s Turcima i Grcima, isto tako kao što je hrvatsku krunu nudio danskom kralju Suenonu II za svoj račun protiv Roberta Guiscarda, kao što je klao naš narod u Bosni s madžarskim kraljevima kroz tri stoljeća, jer Sveti Otac njeguje u svom srcu jednu jedinu misao, da satre ovu glagoljašku, bogumilsku slavensku guju na istočnoj obali Jadrana.“ (1947.)