Iz nekog razloga, probudio sam se u behutu. U kombinaciji sa redovnim handrenjem, kao da sam i na nehuroznoj osnovi kaharli i k’o da mi je samo hefta do dženaze. Poslije malo nekih droga, padoh po kahvurini, a na daljincu stisnuh prvi po redu gumb. K’o biva da kasnije čujem i kakve vijesti sa Javnog.Odslušah te vijesti, kao da i ne odslušah.
Ni riječi o petnaestom lipnju od prije šezdesetsedam godina. Ni mukaet o onoj tuči na Sutjesci. Kad se u Javni TV uključiše oni humoristi što su u Javni radio prešli jer im izgleda Bedevedesetdvojka nije bila Javna koliko valja.
E pa humoristi su se sjetili tog dana u lipnju. I u skladu sa etičkim vrijednostima, kakvima se rukovodi i kakve propagira Javni. Ako sam dobro shvatio nedavni dijalog Tijanića i Tadića. Prvog u ulozi gendira Javnog „u celini i celosti“ i moralne gromade, a drugog u ulozi predsjednika, ali i nekoga ko je psiholog, sa iskustvima psihijatra, također i moralne gromade i šefa zemlje koja je, kao i u drugim raznim prostorima, moralni lider na Balkanu. Tijanićse spominal i na toj crti pitao Tadića nešto oko onog blata na Pinku, koje se imenuje kao „Trenutak istine“. Tadićje zgranuto i zatečeno, ne može čovjek vjerovati, ipak smireno odgovorio, iz svih pomenutih uloga. A u atmosferi stvorenoj višednevnim prebiranjem drugog blata pod imenom „Farma“, i traganjem za pristojno i pošteno obogaćenim svijetom. Elem, humoristi su počeli sa: „Majo, mi i smo spremili za kraj današnjeg druženja, jedno … pošto je danas godišnjica, ili jubilej … jubilej … , pobede u bici na Sutjesci, nedavno je Bata Živojinović… na današnji dan su … probili su obručposle mesec dana … pre nekoliko dana Bata Živojinovićje proslavio 77. rođendan i 55 godina umetničkog rada, gomilu filmova, i evo jedne priče kako je to drug Tito bio otac svih naroda i narodnosti, molim vas jednog ranjenog orla, ovako kaže … i bio osoba kojoj su se obraćali svi narodi i narodnosti … kad god su imali neki problem. Ja mogu da kažem da i danas možete da pišete i predsedniku i premijeru, kad imate ovakav problem“. Onda su humoristi pročitali pismo nekog nesretnog seljaka iz Podravine, imenom CiganovićIvan, upućeno Jozi „15.jula 46.“, pribavljeno „iz Arhive Josipa Broza Tita“, a koje je nesretni seljak uputio Jozi jer ga je napustila žena, kako se čitanjem naglašava, baš „15. juna 46.“. Humoristi su naravno imali i po koji usputni komentar. Da bi pročitavši privatnu Ciganovićevu poštu nastavili: „… a drug Tito mu je odmah odgovorio – (tonski zapis) Ja sam na Đurđevićtari dobio informaciju, pouzdanu informaciju, da kreće velika nemačka vojska preko … kroz Hercegovinu … (humoristi ubacuju „možda je Mara…“ (žena Ciganovića) … zaobilaznim putem“) … prema nama, gde smo mi bili, blizu … (humoristi – „mi smo tu bili odmah…“). Odmah je bilo nama jasno šta to znači, da to znači da se stvara novo opkoljavanje naše glavne … glavnine. I ja sam izdao naređenje Drugoj proleterskoj da zauzmu Vuču čim prije…“. Humoristi su uz to imali i mali prikaz na tabli figuricama žirafe, automobila…
Da „Farma“, „Trenutak istine“, „Veliki brat“, „Moja desna ruka“… Neka toga sada tu. Jer eto nama Javnog urbanog kokainskog morala i humora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
