BISMILAH IR RAHMAN IR RAHIM

Koji je, ponesen pobjedama, ponosan na svoje duhovno dijete Zukorlića, a nakon pokušaja nadležnog ministra u BiHu, da izbaci ocjenu za vjeronauk makar iz ukupnog prosjeka u svjetovnoj ocjeni u školama, puk’o k’o najzrelija karpuza (lokalizam za lubenicu u mom kraju, ostao poslije Turaka, koji su ga preuzeli od Arapa, kao što su preuzeli i islam, jer do ujedinjenja plemena šarali su, kao i Slaveni, u što kažu drukčijoj religiji, k’o biva u paganstvu).

Koji je dakle Mujo, koji za sebe tvrdi da je Turčin, u skladu sa temeljima Islama prebr’o familiju rečenom ministru. Ali samo sa akcentom na Muju, namjeren da se spominam i jednog od glavnih ciljeva patrijarha ovdašnje crkve, dalje pravoslavizacije Srba. Koji to nisu dovoljno ako nisu onakvi kakvi to patrijarhu još moraju biti. I još sam htio nešto o Bozaniću na odlasku i Puljiću. Obojici presvijetlima… Kad stiže vijest o pronalaženju Ratka Mladića i hapšenju. I proslijeđivanju u arest iz dobro skrivenog mjesta Lazareva kod Zrenjanina. Na putu za Hag i europski kontrakt. Jer je, nakon pukovnički „lijepo stoji partizanska bluza“, kao prosvijetljeni Srbin i pravoslavni hrišćanski đeneral, odbranom Srpstva, uz parole o buni protiv dahija i konačnom obračunu s Turcima, među najzaslužnijim za stvaranje čistog i slobodnog RS entiteta. S malim korekcijama glede dogovorenog. Pa je krenula poplava medijskog tretmana tog povijesnog događaja. Ko god nije mogao da se skine sa elektronike ili iz tiska (štampe), nije se skidao. Jer je to „važan dan za Srbiju i one koji su izgubili svoje najdraže“. S naglaskom na europski put. Pa je što je naravno, vijest zvanično ozvaničio Boris Tadić, sa mjesta jedne od državnih institucija, na kojem je trenutačno u radnom odnosu. Negdje u rangu predsjednika FIATa ili Benetona.Te ga nema, od mog zeta, liberalnog demokrate, preko Bramerca s radosnicama u očima od još jedne šanse prikrivanja međunarodne komandne odgovornosti, na čelu sa Savjetom sigurnosti (dobre li kratice), zbog neodržavanja kakvog Dejtona još devedesetdruge,.pa sve do nobelovca Obame, da mu nije čestitao. Na uspjehu. Jer je ovom posljednjem posebno laknulo, pa se sad punom parom može posvetiti raspirivanju demokratije i ljudskih prava u akciji „Arapsko proljeće“. Dok je rančer iz Laktaša izjavio šta je izjavio, poznat po zalaganju na crti osuda ratnih zločinaca. Što, nadati se, ne znači da ću u budućnosti slične likove, ako se budu vraćali u navodno samo njihove zemlje, ja morati dočekivati na aerodromima.

Medijima, bez izuzetka, skočili su i tiraž i gledanost, čak i slušanost, što nije uticalo na zanemarivanje ostalih, narodima na ovim prostorima od životnog značaja vijesti. Ili vidi topla voda zaključaka o, i tuzemski i inozemski, dogovornom ratu u BiHu.

Meni je, od Njega kakav sam, ostao neki gadan osjećaj da neće biti da sve nije moglo ranije. To sa đeneralom. A i da ne bi nikad da nije ulaznica.

Ha, evo i „vamo tamo“ laktaškog rančera, koji kod Neše Stefanovića, u Javnoj servisnoj stanici, baljezga i o Mostaru. K’o da su mu Radovan i Boban ćaća.