Blago pametnima

Ne bih nabrajao sve naljepnice, svi su u pravu, svi znaju kako su u pravu, a kako to ti svi znaju, samo oni znaju.

Ono što ja mogu vidjeti i vidim stradanje je nejači.

Uz razumijevanje stradanja u svakom smislu.

Na sreću, zahvaljujući okolnostima, za razliku od velikog broja i mojih, nemam veliko ratno iskustvo, imam samo, ali opet koliko toliko povoljnije izbjegličko.

Mogu dakle govoriti samo iz tog iskustva, vezujući ga za informacije, kojima nas koji smo izvan ratnog zemljopisa bombardiraju razni izvori.

Od medija, do već neshvatljivo užarenog interneta, posebice društvenih mreža.

Ništa ja novo, u odnosu na sve što se već hiljadama godina događa, što nije sukob interesa uz upotrebu grube sile, uz kolateralne štete izražene životima miliona nedužnih, ne vidim.

Možda jer ne znam je li se na primjer početkom sedamnaestog vijeka, prvih njegovih godina, govorilo – zar u sedamnaestom vijeku… Znam da se devedesetih nije govorilo zar krajem dvadesetog.

Nakon Drugog velikog rata nisu prestali ratovi, nije nestalo onog ili onih koji ih proizvode, a kao trajao je neki hladni svjetski rat, koji je jednako tako kao završio prije tridesetak godina.

Uz zadržavanje lokalnih zagrijavanja.

Na sve to nakeljila se nova ubrzana tehnološka revolucija, uz pojačan razvoj i širenje slobodarsko demokratskih prostora. I informacija o svemu tome, uz uključivanje širokih, odgovarajuće djelatničkih masa.

Koje su se onda dalje širile idejama i plasmanom rijaliti šoua, debelo prebačenih i ubačenih u divotu od realnog života.

I evo ga sad.

Od fešte pripremljene na relaciji Amerika – Rusija, uključenjem EUnije kao konkurenta kojeg valja koliko toliko svesti na vječitog asistenta, povlači se granica negdje u, ili na obodima Ukrajine.

Za sve to vrijeme, otvaraju se vrata aktivnom učešću svekolikog puka na kugli, koji onda što iz svojih pozicija u foteljama ili foteljama pred malim ekranima, što na rastvorenim društvenim mrežama, uz istovremeni napredak navijačkih strasti, kreće u međusobne ratove.

Sad zasad samo na pristojnoj udaljenosti, ali vremenom, valja gledati optimistično, mase će se osposobiti za preuzimanje prema mogućnostima i sposobnostima odgovarajućih sredstava, za uništavanje žive sile navijača „onih drugih“.

Sve u svemu, valja se sjetiti i pjesme u kojoj pjesnik kaže „al’ uvijek ima treći…“ Svi su izgledi, proljeće je, da pripremni sjetveni radovi, pa i sama sjetva bude uspješna.

Do žetve treba sačekati.

Nadati se povoljnim vremenskim prilikama, tu i tamo obratiti se Svevišnjem, više marketinški, jer je jasno da Taj ima i previše nekih drugih Kugli i da ovu jednu može potpuno zaboraviti i prepustiti domaćima kako bi sve sami doveli do kraja.

Možda se desi da neki ozbiljan meteor, ili komena sve skupa ublaži.

Na zemljopisu sa kojeg sam kaže se – ne znam, nisam pametan.