BOSNA REKTI

Gledao sam ih i slušao, nešto ima i tiskano. Dokundisalo. Vazda jedno a isto. Prihvatih se zato jednog gotovog, pa i tako “hitnog odgovora”.

Bogumilska Bosna, koja je od XIII stoljeća bila utočište slobodnih mislilaca zapadnoevropskog manihejskog svijete, bogumilska Bosna, koja se više od trista godina opirala prevlasti latinske i grčke crkve, ležala je u ruševinama. Sjedište Antipape, a poslije sloma albigenza sjedište patarenskog univerziteta, Bosna koja je pretrpjela nekoliko serija križarskih ratova raških, dukljanskih i madžarskih baruna i kraljeva, ta nevjernička zemlja pala je na veliku radost Svetog Oca, koji je mogao da se pojavi u Bosni tek poslije dolaska Turaka.

Kada je pala glava Stjepana Tomaševića u „glavnom stolnom gradu Jajcu“, poslije Kosova u historiji već četvrtoga „kralja Srbljem, Bosne, Primorja, Humsci zemlji, Dalmacii, Hrvatom, donjim krajem, zapadnim stranam, Usore, Soli, Podrinju“, onda je Eneja Silvije Piccolomini, Papa Pio II, prolio dvije – tri konvencionalne protokolarne suze nad grobom posljednjeg bogumilskog kralja, sretan Što se riješio tog patarenskog obraćenika, koji je svojom smrću pitanje „bogumilske kuge“ skinuo sa dnevnog reda.

Dvjesta i pedeset godina lomio je Sveti Otac Bosnu, a kad je konačno nestala u dimu zuluma, on, koji je od godine 1200 „molio, napominjao i nagovarao“ serije raznoraznih inostranih kraljeva, biskupa, velmoža i suverena: „da se spreme silom i kako kraljevskoj moći dolikuje osvete nepravdu bosanskom kugom nanesenu svetome ocu“, on, koji je od Kulina bana do posljednjeg kralja bosanskog oduzimao nevjernicima „sva zemaljska dobra“ i „bez oproštenja“ tražio da se „pravom državne vlasti i Petrova Mača“ izvrši nad njima „smrtna osuda“, sada, kada Bosne nije više bilo, uživajući plod svoje vjekovne politike, pasivno je čekao da patarenstvo izumre definitivno, jer su mu Prorokovi konjski repovi bili draži od bilo kakve moralne ili intelektualne (kršćanske) sumnje u Njegov Vrhovni Autoritet.

Baš vazda jedno a isto. Nikakav nauk, osim možda nekoliko izuzetaka čudaka, niko nije, pa ni ovi novi “Vrli pitci” neće izvući. Čak kad bi makar i od onoga “jednoga” valjano odgovor znali čuti. ”Bosna da prostis jedna zemlja imade, I posna i bosa da prostis, I hladna i gladna, I k tomu jos, Da prostis, Prkosna Od Sna”.