Već nekih više od četrdeset godina slušam i čitam priče o porijeklu Josipa Broza. I baš sam se naslušao i načitao, u zadnje vrijeme i nagledao, ako se računaju i elektronski mediji sa slikom.

Od Spiridona Mekasa, preko vanbračnog Marijinog djeteta od oca nekog austrijskog Židova, u drugoj verziji nekog Austrougara aristokrate, preko vanbračnog sina poljske grofice, do ovih najnovijih na koje se može naići i ovih dana. Od Ivana Šibla u Gradskom podrumu u Zagrebu odmah početkom sedamdesetih, do bivših isfrustriranih i propalih „omladinskih kadrova“ tipa Pere Simića i druge bratije mu.

A evo i ovog na osnovu analize Brozovog govora iz 1977, koju su uradili agenti NSA, kao poznati istorici i stručnjaci za jezike, kako li im promakoše umekšanja u slovačkom jeziku, uz uključenje i onoga što je 1941. a na Ravnoj gori pomislio „srpski gerilac Dragoljub (Draža) Mihailović“ (moglo bi se dodati i koji je svojom borbom Srbiju doveo na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu).

Autori svih priča, naravno znalački i objektivno, ubiše se flaširajući i prodajući vodu iz bunara sa kojih je prethodno skinuto ono upozorenje koje podrazumijeva mrtvačku glavu. K'o biva neko će, po načelu „svaka roba ima nekog kupca“, kupiti i popiti da je sa Svevišnjim svez'o. A ziher (germanizam) niti je bio, niti će kad otići do Zagorja u Hrvatskoj e da bi čuo govor „domaćih“. Ili pjesmu – Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene … Beži Jankec, beži Jankec cug ti bu pobegel, cug ti bu pobegel ne buš videl beli Zagreb grad. Jer bi dobronamijernik mogao pomisliti da je Zagorac, jer je ekavac, mogao biti i Srbin.

Posebice niti je, a niti neće pročitati uzmimo na primjer svekoliku memoarsku građu, od Karla Žuvića, preko Čolakovića, raspoloženog i neraspoloženog Dedijera, preko Velebita … do „mog rođaka iz Nadanića“, Blaže Mandića. Nije i nikad i neće moći čuti bilo kakvu priču rahmetli Mustafe Trbonje, moj ga djed, „Vukovarac“ Mirko Vlaho primio u Partiju, koji je, taj Muja, negdje dvadesetsedme ili dvadesetosme bio u pratnji Pelagije i Žarka Broza na putu za Rusiju, a četrdesetak godina potom pisao pismo Lali Veselinovu – Dragi Lalo, vidi sa Valterom da mi se riješi pitanje penzije i povratka u Partiju, na koje je Veselinov odgovorio – Dragi Muja, razgovarao sa Starim … kaže da će što se tiče penzije biti riješeno, a što se povratka u Partiju tiče Stari misli da još nije vrijeme. Tad mlađahan, čitajući prepisku, reagirao sam čisto mostarski sa ko su ovi, ili su ludi ili ozbiljni igrači, a ludi nisu. Muja je, teško bolestan, na Ahiret preselio tek kad su mu Nada Novak, Dragica Maslov i moja stara odnijele kući novu partijsku knjižicu. Ali dobro, haj'mo dalje. Nije i neće pogledati i poslušati TV Brozove memoare, a neće naići ni na izričaj pokojne Herte Has, u intervjuu datom Draganu Biseniću – pa valjda znam za koga sam bila udata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari