Čekajući Aranđelovac u Davosu

I dok se tamo diže frka preko pokreta „Okupirajte Vol strit“, a kontra onih kojih da nema ne bi bilo ni najamne radne snage, ne bi bilo ni onih proletera koji godišnje prodaju svoj rad i za milionske dolarske iznose, od kojih liberalno demokratski prostorno kanu koju paru u humanitarnu pomoć, a evo su još i logistička podrška sapatnicima i na uličnu brzu hranu zijevajućim, ovdje se, u zemlji koja prepoznaje značaj ljudskih prava i svekolikih građanskih sloboda osigurava ih i brani svim, posebno diplomatskim sredstvima, koja zna šta hoće glede i svoje geografije, i svoje ekonomije i svoje toj ekonomiji odgovarajuće politike, a u skladu sa najvišim europskim i svjetskim standardima, održava se, da bude jasno prvi, Samit regionalnih biznis lidera. Kako kažu, uspješnih poslovnih ljudi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore. Poznavaoci kažu da se radi o „Davosu u Aranđelovcu“. U kojem će stotinjak biznis lidera pokušati postići „Dogovor za novo doba“, dogovor o čvršćem povezivanju, otklanjanju prepreka koje koče bolju suradnju, usput pronaći i odgovore na najveće probleme koje imaju, a koje im stvara nezaposlenost, izvoz hrane, izgradnja građevinskih objekata na trećim tržištima itsl. Zabrinuti za svoje nacionalne ekonomije, poslovni će lideri regiona, panelno a konstruktivno doći do jasnih rješenja, preuzimajući na sebe najveći dio odgovornosti za jačanje konkurentnosti svojih, nacionalnih ekonomija, i ukupnog njihovog zajedničkog potencijala. U Davosu, a u Aranđelovcu dolaze i predsjednici Slovenije i Srbije, pa po svoj prilici neće biti moguće postići ukupnu davosku atmosferu. Niko neće pitati – Odakle vam lova, odakle vam lova, nakon proteklih dvadeset jugoistočnih godina?

Nikad nisam bio dobar u igri asocijacija. Uzmimo sad na primjer taj moj slučaj. Jednom sam davno, u raspravi sa tada mojim prijateljem neistomišljenikom, trenutačno smještenim u pritvorsku neku jedinicu u Ševeningenu, a na temu višepartijnosti rekao da je meni pun … i ove (one) jedne partije, da mi ne treba da mi neko natovari još njih koliko hoće i može. Upitan pa za šta sam ja, rekoh ja sam brate za nepartijski sistem. Đe to ima, niđe, ali šta ima veze. A bilo je taman, i danas mi se čini neko novo nulto vrijeme, negdje malo nakon jedanaestog po redu kongresa SKJ. Nakon onog Kardeljevog „Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja“. I onim dodatkom da nijedna partija, nijedna država ne može pružiti sreću čovjeku itd. Koje sam Pravce, kao i onaj Zakon o udruženom radu čitao pogrešno, drukčije od onih koji su ih pljuvali, ili onih koji na njima zaradiše dobre pare.

Ako neko slučajno gleda „SFRJ za početnike“ na B92, pa ako i ne gleda, nije nekorisno, posebno ako je početnik, da pročita i Pravce i rečeni Zakon. Kako god da ih pročita.