Dugo već slušam o nekom Bojkotu, a u zadnje vrijeme je toliko učestalo, već mi bubnja u ušima.
Pa sam jednog od svojih savjetnika i konsultanata pitao o cemu se tu zapravo radi.
Kaze, tebe je ta gripa bez korone, domaća tipa A baš iscrpila.
Nije Bojkot već bojkot i ukratko to je nesudjelovanje, suzdržavanje od neke akcije, odbijanje suradnje (političke, trgovačke), izražavanje prezira prema nečemu, nemara za nešto i još dodaje kako bojkotirati znači prekinuti odnose, izbjegavati, osamiti koga.
Dobro je da upitah.
Razbistriše mi se sve posljedice kojekakvih infuzija i bombona.
Prođe me neka vrsta privremene amnezije.
Skontah odmah skoro sve.
Ali skoro.
Prvo što mi je palo na pamet bio je onaj bojkot slovenske bijele tehnike, zahvaljujući kojem su neki pametni dobro ušićarili.
A onda se vratih u ovaj vakat.
Malo zbrkano, ali kako je tako je.
Izgleda da je prije svega važno da mlađahni ne bojkotira izbore.
Jer onda ništa ni od svih drugih bojkota.
Ali valjda neće.
Iako i dalje, navodno je to umalo pa najbitnije, ima masa medijskog bojkota. Neki mediji bojkotiraju neke grupacije i pojedince, a ima i obrnuto.
Meni to baš i nije neki bojkot, jer ima akcije, svak svakog pominje, prostorno nekom uključujući i familiju i druge privatne, do intimnih čak, veze.
Dešava se, bar meni, da je teško skontati ko, kada, kome, kako itsl. zavaljuje bojkot.
Najširi je izgleda ovaj glede, čuj mene izbora, glasanja u tuči za vlast, a na polzu pučanstva.
E sad, unutar tog bojkota ima manjih bojkota. Neki se još lome, bi ne bi, neki opet misle da to može i sa izuzecima, kao ovdje hoćemo, ovdje nećemo.
Pa ima i da nakon vaganja neko prelomi pa izbojkotira stranački bojkot, narafski zbog viših ciljeva.
Uzmimo na primjer, jedna poslanica, jedne stranke koja bojkotira skupštinski rad, bojkotirala je taj bojkot ne bi li pravno-formalno povećala procenat učešća žena u politici.
Što je nekako možda i uredu, kao ono sa parcijalnim ljudskim pravima, ali meni, kakav već jesam, naiđe slika 40%, recimo Vjerica Radeta u Skupštini.
I kad sam već kod ove poslanice, sjetih se nedavne akcije kontra ministrice Mihajlović.
Lijepo, pristojno, prste da obližeš.
Na šta ni ministrica, manje doduše euforično nije ostajala dužna.
Jedino su joj malo popustili nervi u bojkot prepucavanju sa veselim Šešeljem, kojem je dobacila kako su iza njegove stranke ostali samo krv i ruševine.
Na šta je mene uhvatio neki „zbunjitis“, pa ako računam i uključujući ’99.
Jerbo je haški veseljak bio šef i pristojno velikom broju trenutačnih ministricinih stranačkih drugova, na čelu sa predsjednikom.
Je li to neka najava dodatnog bojkota na sve ostale, Bog me ubio ako mogu prokužiti.
Imam neki gadan osjećaj da ću morati sačekati, vidjeti kako će proći razni bojkoti u Crnogorici, BiHu u kojem se to naziva blokadom, a posebice na međunarodnom bojkotnom planu.
Valjda ću uspjeti toliko dobaciti i dočekati rezultate, ili makar ponovno ž(d)rijebanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
