Dani iza nas, dani pred nama

Na ovim prostorima jedino je važno da ne uleti kakav hrvatizam, popularnije i stručnije imenovan kroatizmom. Jer da ne valja pretjerivati, ne valja. Što se rečenih dana tiče, može sve, ukoliko se skonta da između onih iza nas i ovih pred nama ama baš nikakve razlike niti ima niti može biti. Ako neko kakvu pronađe, može i nekrofilski, ovdašnja psovačka karakteristika, da mi prebere familiju.

U danima iza nas, još će toga biti u ovima pred nama, naravno ukoliko se recimo makar samo ja, prisiljeno, ne odlučim na radikalne promjene, koliko sam bio toliko ću i ostati i biti nesposobni idiot. Davno sam, malo prije nego ću biti „nije on baš“, izračunavši da se za iste pare umjesto jednog, može riješiti pet stambenih situacija, na opće oduševljenje bližnjih, bio povukao odgovarajući zahtjev za dodjelu stana. Koji onda narafski više nikada nisam uspio dobiti, jednako kako su neki sposobnjakovići, svojim revolucionarnim društveno-korisnim angažmanom uspjeli zajebati i pomenutih pet već u pokušaju. Budući da nisam obuhvaćen nijednim restitucijskim projektom, posebice nisam imao pretka koji je nakon što je položio zakletvu kakvu u danima koji teku polažu predsjednici pa postao kralj, e da bi mi malo plavetnila zakačilo krv i da bi me i bez projekta neki premijer pustio u kao naslijeđeno, ne mogu računati ni na ono nešto nepotrošene mi love koju izdvojih u stambeni fond. Jednako kao što ne mogu očekivati da mi neko otvori prostor za na kakvom placu napraviti i stan i garažu. I još nekom od svoje raje dati da se tu ugradi. Trenutačno nisam u stanju, ovakav nesposoban, vraćati ni postojeće kredite, iako su nikakvi glede onih kakvi su mogli biti da sam na vrijeme pikirao neki od na primjer rezidencijskih objekata. Pa da se svi čude kako, odakle mi lova. I da niko ne insistira da mu kažem. Nisam u stanju ni kakav društveno odgovoran posao pokrenuti, zapasati kakav fond, a onda narod nagovarati da u njega kane koji dinar i tako pod mojim imenom pomogne kojima je pomoći potrebno. Pa se još postaviti i u ime naroda na svoja leđa kakvu nagradu prihvatiti. I uz nju što ide.

Mogao bih još, ali će ispasti lament gori od najpoznatijeg. A treba još dvije, ili tri prozboriti. Navalila ovih dana neka boranija na Kusturicu. Nije da nemam šta da mu lanem, ali to što imam ne ima nikakve veze sa onim što mu određuje težinu na vagi. Što kaže da ne bi udario ni na kakvu stvarnu kulturnu, povijesnu i sličnu vrijednost. A i znam šta su u našim krajevima fortice, bunkeri, karaule, i slična skalamerija od austrougarskih ostataka. Kao što znam da Borka ipak nije živjela u više država, jer nije makla iz Beograda. Ili kao što znam da od mlađahnog Borka nikad nikakav diplomata ne može ispasti. Kao što od vlade u danima pred nama ništa dobro ne može doći. Kao što bih volio znati jesam li u stanju definitivno popizditi. Hoću reći osposobiti se za radikalne promjene i korisne malverzacije.