Dibidus vakcinacija

Dobro je, u ovim krajevima, nemam podatke za ostale, što su prve vakcine (bile) namijenjene najrizičnijim slučajevima i grupama. I što je sve išlo po prioritetu rizika – državni zdravstveni sluga, ostale sluge nisu pokazivali, a i ne pitaju ih svaki dan kako su i ima li kakvih problema, onda oni poslani u Skupštinu da zastupaju interes i naroda i drugih građana, pa gradonačelnik glavnog grada ili glavnog državnog administrativnog centra, ne mogu sad oko Statuta, i tako po redu. Sad će valjda početi i bockanje nerizičnog puka. Dobro je.

Dobro je i glede europskog situiranja države, naroda i ostalih građana, kako jednakih, tako i nejednakih, s naglaskom na jednakije. Jednakijima je dobro i glede situiranja na domaćem terenu. O čemu su vodili računa i Europljani, prilikom primjene Veniša na vizni režim. Informirani kakvi jesu, tempirali su izbjeljivanje viza, iskustva sa Vidovdanom, Đurđevdanom, Mitrovdanom, Jovandanom i nekim drugim danima, baš na Nikoljdan. I na taj način doprinoseći, da li je g. Đelić uspio to negdje umetnuti (?), težini povijesnog, ovdje se govori istorijskog trenutka. Zemlja je dobila Nikoljdanski Šengen. Dobro k’o kad je dobro.

Pa su zaslužni dužnosnici, razumijevajući potrebu i načine postizanja umjetno aktivnog imuniteta, odmah krenuli dalje. U prijateljske političke i prijateljske i burazerske ekonomske posjete. Da bi ubrzano, nakon dugogodišnjeg mukotrpnog rada, što kažu uz natčovječanske napore, na čelu sa g. Tadićem, za svaki slučaj, pošta može i neraditi ili kasniti, osobno predali nadležnima na nadležnom mjestu zahtjev – molbu, Memorandum i popratno pisamce, za prijem u Europu. Događaj je odjeknuo diljem kugle zemljane. Oglasili su se i oni koji su za i oni koji baš i nisu, a i oni koji su protiv. Oglasili su se i domaći i veliki broj bjelosvjetskih analitičara. Ali ko god da je i sa koje god strane odreagirao, uz prije svega isticanje, jer je to uvjet svih uvjeta, potrebe odgovarajuće finalizacije hagovanja, složio se da se radi o istorijskom predgovoru, istorijskom vakciniranju u cilju razvoja dobrosusjedskih, na europskim vrijednostima zasnovanih odnosa. Što je potvrdio i g. Tadić, rekavši da Srbija poslije Petog oktobra nije ista, ali da nije ista ni nakon Dana JNA. Pardon, Dvadesetdrugog decembra. Dobro je, dobro je.

Evo sam sada, četvrtak oko podne, pročitao vijest da su maloprije i premijer, i potpredsjednici i ostale narodne sluge u ovdašnjoj vladi fasovale vakcinu. Prajmsluga je stigao i reći da je vakcina najbolji način za zaštitu, te je, bez obzira na pomenuti Predgovor, pozvao i narod i građane da je fasuju. Pri tom je besplatno.

Dobro je, baš je dobro. I obećavajuće. Jer nema nikakve bojazni od nje.