Dobro je…

Jer, čini mi se kako samo meni ništa nije jasno, svima drugima jeste.

Dobro. Jasno je i meni da je Mlađahni dobio glasove za još jedan mandat. Bar niko ne osporava.

Po svemu sudeći i Skupština je više manje osigurana, uz pristojan broj opozicionara, pa bi prijenosi mogli biti zanimljiviji, sumnjam i veća tragikomedija od prethodne situacije. Ali će pučanstvo moći vidjeti veći broj nijansi, ne znam koje osim tamno sive do crne. I crna koliko vidim ima mnogo nijansi.

Pa ko koju zahvati. Još je na nivou Metropole tarapana, meni ne baš, u ostalom kao i ostalo, ili još nejasnija.

Opozicija daje sve od sebe da uzme vlast, malo je jebe šarenilo od jedinstva, ali kako god, zamračeno ili nezamračeno, a glede stanja u Metropoli posebice, meni to ne miriše na dobro, čak mi se čini i promašenim.

Osim ako se ne drže onog „ko promaši cilj, pogodio je sve ostalo“.

Na sve to, nakon par dana tihovanja javio se i Mlađahni.

Naprosto se zgranuh kad čuh i priču o moralu. I kako za njegovog prethodnog predsjednikovanja nije bilo ratova, kako ni jedna majka nije pustila suzu, jer ni jedno dijete nije stradalo, a ni bilo ko drugi u tim ratovima kojih nije bilo.

Takva je bila njegova vladavina. Biografija mu čista k’o suza.

Ona koju pušta, jer je država mu skrenula „previše u desno“. Prvo zamuknuh, ostadoh bez daha, a onda provali iz mene sve od članstva i gensekovanja mu u SRS, do ovijeh dana.

Na šta se kao razlog nakelji i rečeno skretanje u desno, dok lijevo ne postoji već bezmalo 40 godina. A desnijeg od njega i njegovih ni traga.

Ne izdržah.

Prebacih se na lakši, tako mi se nekako učini, međunarodni prostor.

Neš ti lakoće. Samo rat u Ukrajini.

Zapravo samo rat, a oružani sukobi i krvarenje u Ukrajini. Glede ovdašnjih medija, ništa se drugo u svijetu trenutačno i ne događa.

Ali je zato poskočila navijačka atmosfera u pučanstvu, diljem Kugle, sa akcentom na patrklje od nekad Jugovine.

Za Amere i Ruje.

Upetljalo se tu još svašta, pa jedan od objektivnih neskretajućih medija na špici priloga na tu temu pušta da se zavijori ne zastava Rusije, već SSSR. Koji je odavno pokojni.

Dušu dalo za sugeriranje konkretne asocijacije. Sa kojom se, tako nekako bi, veseli Biden nikako ne slaže i prijeti Rusiju vratiti u 19. vijek.

Dan te jebo, koje li mu je porijeklo, on bi joj dao prostor veci od onog SSSR. Treći veseljak, mirovnjaka Putina ne bih sad da diram, Zelenovski upozorava Europu kako se Ruje neće zaustaviti na Ukrajini.

I on je za mirno rješenje, pa jebe sve po spisku ovima što mu ne šalju pomoć u ubitačnijem oružju.

Domaći, ovdašnji Ćirilićari imaju svoju priču.

Za to vrijeme EU ne zna gdje joj je glava gdje guzica.

Šta god da dogovore članice, svaka radi šta joj interes nalaže, ili neka pamet. Nikako da se odvoje od Atlantika, koji im je i onaj veseli pokušaj sa Partnerstvom za mir sjeb’o do čemera.

Svi su u grču, osim ovog zemljopisa, njega će strefiti kad završi sa izborima i konstituiranjima. Bit će ko karneval u San Francisku.