Dokle više, rođaci

Zato što Živković isključivošću najpoznatijih totalitaraca proglašava nesretnog Đinđića, gradeći mu post mortem kult ličnosti, za najvećeg ikad političara i filozofa u ovim krajevima. Zato što filozofi glade nešto Europljanima izjavama u skladu sa europskom terminologijom, neki dan i Daković, o propasti komunizma. Zato što i u natjecanju u besedništvu valja biti pažljiv sa citatima pa i kad je reč o neki dan korišćenom nobelovski velikog pisca Andrića da „Dođu, tako, vremena, kad pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati!“. Zato što to može iz različitih uglova. Zato što glede ambasadora, ne pisca, ne kontam šta znači „dođu, tako, vremena“, kad je povijest tek uz male pauze sastavljena od takvih vremena, kao da preci svakog Rokfelera nisu bili fukare, ili kao da ambasador nije šuteći stajao iza za potpisivanja pristupnice Trojnom paktu, a mogao je imati makar krzamak i ostati kući ležati. Zato što povremeno, posebice na godišnjice tragičnog odlaska na Ahiret, trče trku mnogobrojni koji nemaju šta dati, do da se kao nesretni SjevernoKorejci „istakinju“ klanjanjem Đinđićevom liku i djelu. Zato što Tadić priča o novom FIATu kao da je plod domaće pameti i vještine, dok je primjerak tog i takvog izložen na nekom sajmu u Švici dopremljen iz „matične“ kuće, i dok se na slici mu i prilici ne vidi ni jedna ovdašnja oznaka, i dok mu cijena na ovim prostorima neće biti manja od cijene bilo koje Dacie. Zato što me guverner u obrijan brk, a na „srpskom Davosu“, iliti Kostićevom Kopaoniku, uvjerava da je inflacija takva kakva on kaže da je, da je skoro pa nema, dok mi Tepa (pijaca, tržnica) priča potpunoma drugu priču. Zato što me neki dan, ispred „Moskve“ zaustaviše aktivisti moga zeta, da k’o biva potpišem za kandidaturu na đurđevdanskim izborima, za zeta bih u rečenom slučaju i potpisao, ali ne mogu za rođaka koji mu je koalicioni, staviće napomenu, dobro. Zato što mi je zet u koaliciji sa rođakom, kao da rođak nije onaj već opisani glede i njegovog rahmetli idola. Zato što Nikolić i drugovi misle dami je pamćenje kokošije. Zato što mlađahni Pozderac – Buljubašić – Jeremić, nakon Konga i još koga, uz poveći red na čekanju, ponavlja nešto o priznanjima, o prijemu u Savjet Europe, u koji ulaze države a ne oni koji su pod nekom upravom. Zato što Dušan Petrović tvrdi da je ova zemlja ozbiljna zemlja, iako još nema definiran ni zemljopis. Zato što demokratija i kapitalizam ne mogu ni odvojeno a nekmoli zajedno. Zato … A najviše zato što sam ja izgleda rođak koji još nije evoluirao.