Drugi predizborni…

Trebam samo držati se riječi, koje jednom prilikom izgovori veliki Anon – Da bi uspjeli u politici, često se treba izdići iznad svojih principa. A kako ja to razumijem, mogu se i spustiti ispod njih. Na koncu konca, i ja, kao sto jednom davno, dok smo kahvenisali u DELI’S cafeu, na Champs-Elyseesu, razgovarajući o „mjesečini“ i ostalim pogledima na svijet, izgovori rahmetli mi prijatelj Charles de Gaulle, „Došao sam do zaključka da je politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima“. A meni naumpala rečenica, koju je iz čista mira, sunčajući se na plaži u Pefkohoriju, odsutno zamišljen, što kažu s neba pa u rebra izgovorio Platon – Jedna od kazni za odbijanje sudjelovanja u politici je ta, što vas na kraju vode oni koji su vam inferiorniji. I još da nije bio u pravu ni Frano Supilo, koji je kao da ga neko nešto pita, jednom prilikom rekao „Tko se bavi javnim narodnim poslovima, mora imati čist karakter i čiste prste“. Dovoljno je samo u pravilnom rasporedu, ponekad i mimo njega, češće, ali u pravom trenutku primijeniti činjenicu do koje je došao veliki pjesnik, moj susjed A. B. Šimić, činjenicu jasnu ko dan, da „kada kakav vladar, državnik, ministar itd. pokaže kulture i pravednosti koliko kakav običan čovjek, svi su zadivljeni“. Hajde da ga vidim ko će reći da ova Šimićeva nije na mjestu. Rekao bi veliki Adis Hondžo, svaka mu je zlatna. U ostalom, nije onaj glumac bio toliko glup, koliko smo „svi“ mislili, a „mislili smo“ odmah nakon ubistva Kenedija. Reče taj Regan jednom, bili smo samo na zdravo, šta ima, i jednu koja valja. „Politika nije loša profesija. Ako uspijete, čekaju vas mnoge nagrade, ako se osramotite, uvijek možete napisati knjigu.“ A koja je, nema zbora, debelo iskustveno provjerena. Ako bi mi, uzmimo na primjer, pošlo za rukom, a ne vidim ni jedan valjan razlog da ne pođe, posebno ako se budem držao one „Nema jalovijeg tereta nego što je silnik koji okuplja oko sebe neobrazovane budale da mu budu savjetnici“, kako na jednom mjestu kaže „Knjiga dvostiha“, poklonila mi vaktile, za prijateljske posjete i odmora u Indiji, mudra, upokojena Indira Gandi. I sam mogu, mislim da sam u stanju, kao i moguća mi političarska konkurencija, kako to fino reče Nikita Hruščov u jednoj od povoljnih prilika, obećavati da ću napraviti most i tamo gdje za mostom nema nikakve potrebe. A mogu se, glede svoje izborne baze, držati kako tako i za još dvije poznate, naravno i velike misli i izreke. Svakako uz stalnu ljubaznost prema „malom čovjeku“. Prva je poznata u mnogim narodima, posebice u razvijenim demokracijama – Pomozi sirotu na svoju sramotu. Na drugu je nadošao moj prijatelj, veliki Oscar Wilde – … ali demokracija jednostavno znači da narod batina narod u ime naroda. Eto, za početak ovladah valjda citatologijom.