… Mućkalica. A ja sam zapamtio onu „drug do druga zadruga“, na koju se moj rahmetli babo zajebav’o sa „zub do zuba proteza“. Profesionalna deformacija, šta li. Jutro mi je, četvrtak (evo nezvanični međunarodni dan drugi drugog, a nema veze sa LGBT), počelo duelom s Njom. Jesi li napisao tekst za Danas, na šta ja pozitivan kakav sam odgovaram sa nisam niti ću. Jučer me je opet zvalo iz Danasa, hajde šalji u četvrtak, uhvati ritam, u petak je kasno. Šta je kasno, ali dobro.
A taman sam jučer slušao i gledao Deretu kod Nataše Odalović (pravilan akcenat je na prvom O, što nije nevažno). Koji je u jednom trenutku zaustio da progovori nešto o „belim listićima“ i uspio samo da kaže kao ima tu nečeg od izraza nemoći, jer ga je Odalovićka odvukla na drugu priču. Baš kad sam htio da upakujem, naizgled nemoguće, a u isti paket sa Deretom, Lihtovicu, Pančića, pa čak i Srećka Mihajlovića. Lihtovicu sam glede bijelog papira već pominjao, Onaj „mali“ iz jedne od Mamutica (Zagreb) bi da mi zbog prekriženog listića, koji je izgleda isto što i bijeli, osporio pravo na kasnije lajanje na u vlasti pozicionirane, Srećko misli da je to neodgovorno, a Dereta eto da je izraz nemoći. Kao da je glas građanina izraz moći. Dok ja uredno ispunjavam svoju građansku dužnost pojavljivanjem na glasalištu.
Onda sam sačekao duel Jovanović – Dodik. Koji sam još jednom preslušao na bdevedesetdvatačkanet, e da ne bih ogriješio dušu, da mi rahmetli majka ne bi jebala majku. I ništa novo. Ona sitna laktaška komunjarska sirotinja, po sopstvenpj izjavi veliki Srbin jer je nešto ispod dva metra i preko sto kila, koja se tokom agresija na BiH držala pozadine, iz nje braneći srpska ognjišta (sve ispod drugog sprata) a gradeći sebi kamine, bogatila da sad ne zna gdje udara od love, nastavila je svoju priču o geografiji iz koje je. I iz koje više voli drugu, nego što je voli bilo koji uzmimo na primjer Šumadinac, ali nikako da se presaldumi u okrilje svoje ljubljene. Osim navodno kućom na Dedinju. Računa da će mu ljubljena kad tad doći na noge. Inače je socijaldemokrata.
Zet mi je bio manje udaljen od Laktaševića. I nije što mi je zet, ali bih zbog tek nekoliko izjava možda prelomio na glasalištu, da ne prekrižim listić, da budem odgovoran, da izrazim sposobnost razumijevanja razvoja ovdašnjih društvenih odnosa, a napose moć koju listićem u kutiju ispoljavam i da tako steknem pravo lajanja na u vlasti pozicionirane, a Boga mi i na opozicionirane. Ali nesretno naletih na ogledalo, iz kojeg mi onaj kojeg ugledah nametnu duel, prebra familiju, jer znam li ja da je oko zeta sve go što kvazi što onako antikomunista, a posebice što zet ide u preokret sa onim možda mojim rođakom iz Srpskog preokreta obnove. Koji se preokreće da bi u hercegovačkoj vreloj jari komotno mogao poslužiti bolje od najboljeg klima uređaja. Pa sam onda nakon jutarnjeg duela s Njom, prostorno optimistički, sačekao Odalovićevu, Biserko i Antonića. Radi dodatne provjere. Jer je najavljeno komentiranje duela između zeta mi i Laktaševića. I dočekao voditeljku kao voditeljku, Sonju kao Sonju, a Slobu napaljenog do Jasenovca, maspoka itt. Što me je sjetilo na jednu zajebanciju sa Đorđem Vukadinovićem oko kratice im. NSPM. Dobra vam kratica, ko kad je dobra, što, pa ja je čitam kao „nosite se u …“.
Na kraju mi je naletio Mlađahni. Stari, sad kad si u penziji što ne pišeš, Šta, Sve, od kada pamtiš, a samo ono što znaš. Neću, ja sam ljenčina i nisam voljan preokrenuti se. I ovo mi je previše.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
