Nisam ja, rahmeta mi majkina, ništa uradio. Samo sam naišao na priču o dvjesta godina srpske (srbijanske) policije. A onda sam u nedostatku ozbiljnog izvora, zavirio u Vikipediju. Naravno, nakon što sam, jer me slične priče uvijek na to navuku, bacio oko na kontinuitet. Koji je, kako kaže jedan moj prijatelj znalac, neprekidnost, veza, postojanost, stalnost; slijed, nastavljanje, produljivanje bez prekida.


Glavna fešta bila je u Sava centru, jer ima kontinuitet, kojom prilikom je u prisustvu, među drugima, Slavice Đukić-Dejanović, Mirka Cvetkovića, Jovana Krkobabića, Žarka Obradovića, Petra Škundrića, Dragana Šutanovca, Snežane Malović, Milutina Mrkonjića, Miloja Miletića, Saše Vukadinovića, patrijarha Irineja, nadbiskupa Hočevara, muftije Zilkića, Jelka Kacina, Saše Jankovića, Rodoljuba Šabića, Zorane Marković, Ronalda Nobla, Roba Vajnrajta, Ivana Brajovića, Gordane Jankulovski, rumunjskog i bihovskog policajca, a na čelu sa Radmilom Bogdanovićem i Dušanom Mihajlovićem (Stanišić, Marković i još neki bili su spriječeni), uz neizbježne čestitke Tadićeve glavni aktuelni policajac Ivica Dačić istakao da istoriju Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije čine policajci, žandari, saobraćajci i specijalci, od kojih su mnogi dali živote za zemlju i bezbjednost građana, i da se to ne smije zaboraviti. I još je nešto o značaju MUPa, jačini vojske, policije i države, te da je istorija ministarstva neraskidivo povezana sa istorijom srpske države. Ruku na srce, nije rekao srpskih zemalja.

I sad onaj kontinuitet. Nisam mogao baš sve povezati, samo sam istrgnuo jedan komad. Iz rečene Vikipedije. Kome se da neka piše ispravke.

Srpska državna straža skraćeno SDS je bila organizaciona policijska jedinica Ministarstva unutrašnjih dela vlade na čijem čelu je bio Milan Nedić, a koja je bila pod neposrednom kontrolom Vojne komande Vermahta na teritoriji Nemačke okupacione zone Srbija od oktobra 1941. do oktobra1944. Delovala je samostalno obavljajući klasičan policijski posao koji je bio u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih dela kao što je održavanje javnog reda i mira, privođenje prestupnika, razbojnika, ubica i drugih kriminalaca. Tokom samog osnivanja bila je angažovana u sukobima protiv partizana, nakon toga prelazi u redovno stanje sve do januara 1944. kada je ponovo angažovana u sukobima protiv partizana. Teritorija na kojoj su jedinice SDS bile nadležne i imale isključivo operativno delovanje je bila Nemačka okupaciona zona Srbija. Uredbom Ministarskog saveta, na teritoriji Nemačke okupacione zone Srbija policijsku i graničnu službu vršili su organi Srpske državne straže kao i službenici Ministarstva unutrašnjih dela. SDS su bile uniformisane i naoružane formacije, a delila se na gradsku državnu stražu u Beogradu, sedištima okruga i gradovima, poljsku državnu stražu koja je vršila službu na celoj teritoriji okupirane Srbije izuzev područja gradskih policija i na graničnu državnu stražu koja je obavljala klasičnu graničarsku službu… Komandant, svi oficiri, podoficiri i stražari bili su potčinjeni ministru unutrašnjih dela … Uredbom su propisani i uslovi pristupa SDS. Stražari i podoficiri morali su da budu srpske narodnosti, stari između 20 i 30 godina, telesno i duševno zdravi, visoki najmanje 172 cm, besprekornog vladanja i potrebne školske spreme. 6. septembra 1944. SDS je stavljena pod komandu generala Dragoljuba Mihailovića … od tih jedinica formiran je Srpski udarni korpus (SUK) sa tri divizije … SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi. Zajedno sa grupacijom četnika iz Srbije tokom novembra 1944. učestvuje kao leva pomoćna kolona prilikom prodora Armijske grupe „E“u Sandžak i istočnu Bosnu … Itd.

Možda bi ipak, kao i u slučaju Garde, dobro došlo malo diskontinuiteta, pa makar ne bilo okruglo dvjesta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari