Neki dan, a nekim putem, vjerojatno društvenom mi mrežom, dopeljala je do mene vijest, pod naslovom: Ana Brnabić otvara Šantićeve večeri poezije.
A ispod naslova, ako zanemarim fotografiju, valjda organizatora, krenulo je sa „Ovogodišnje 102. Šantićeve večeri poezije u Mostaru u ponedjeljak, 4. oktobra, otvoriće predsjednik Vlade Srbije Ana Brnabić, najavili su danas organizatori manifestacije“.
Ne izvinjavam se nikom, posebice čistuncima, prva mi je reakcija bila ma mrš u tri lijepe materine.
Kakve veze ima predsjednica, hajde neka bude i predsjednik u još neemancipiranom jeziku, Srbije, sa Šantićevim večerima poezije.
A onda rekoh sam sebi, često tako razgovaramo, iako u zadnje vrijeme upadamo i u žešće svađe, hajde da ne griješim dušu, da sve pročitam.
Krenuh redom.
Šantićeve večeri poezije organizuju mostarski Gradski odbor Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo Gusle.
Onda idu neke šantaraba izjave organizatora, pa program, iz kojeg pribiram dijelove: „U utorak, 5. oktobra, u Muzeju manastira Žitomislić biće otvorena izložba Grof Sava Vladislavić, koja je posredstvom Ambasade Rusije u BiH ustupljena iz biblioteke predsjednika Rusije Vladimira Putina Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu“; „U subotu, 9. oktobra, u Vladičanskom dvoru biće upriličeno predstavljanje knjige Stripovijetke Aleksa Šantić i istoimena izložba Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske“; „U nedjelju, 10. oktobra, u 19 sati u Galeriji Nevesinje biće održana manifestacija Nevesinje – Šantićeva druga kuća, muzičko-poetsko veče u organizaciji nevesinjske Prosvjete“; „U utorak, 12. oktobra, u Vladičanskom dvoru biće održana izložba Pravoslavni sakralni objekti u Mostaru Miodraga Milićevića“; „U subotu, 16. oktobra, u Vladičanskom dvoru biće održana dodjela Književne nagrade Aleksa Šantić, čime će biti i zatvorene 102. Šantićeve večeri poezije“.
Još bacih oko na otvaranje i otvaralicu, kratko kako uzeh od agencije sa falsifikatom od imena: „Šantićeve večeri poezije, 102. po redu, sinoć je u Mostaru otvorila premijerka Srbije Ana Brnabić porukom koju je i pesnik Aleksa Šantić ostavio u svojoj poeziji, a to je da veruje u svetlu budućnost ovog regiona“ i „Iako, kako kaže Brnabić, Šantićeve pesme izgledaju tužno, u njima je, ističe, utkana poruka o svetloj budućnosti“.
Rekoh aferim, na šta, odgovorih ma jedi govna, ali izbjegoh nekako svađu.
Jer me srećom povuče ovo 102. Večeri.
Udarih algoritmično, od ulaza prema izlazu.
Šta god uđe, ne izlazi rezultat da ga jebeš. Aleksa je umro prije 97 godina. Ako su Večeri mu poezije jednom godišnje, a možda i nisu, ali recimo, onda su prve organizirane pet godina prije smrti mu.
Što mi je izgleda nekako promaklo.
Kao što mi je onda promaklo da je manifestacija uredno održavana u vrijeme eNDeHazije, ali i u vrijeme nedavnog okupacionog, sa elementima građanskog rata.
Pa su dakle sve tri okupacione snage pravile pauzu i iskazivale ljubav prema zajedništvu.
Ili se sve odvijalo u nekoj ilegali. Vjeruj svašta.
Moram priznati, da koliko god mi nije jasno otvaranje po Brnabićki, nije mi jasan ni nastup kulturne narodne sluškinje iz entiteta zvanog RS.
Ni Aleksina veza s njim. Aleksa jeste bio Srbin, jeste bio pravoslavac, jeste bio iz Mostara i naravno iz Hercegovine, ali mu se od toga ni jedan pridjev radikalniji ne može priheftati.
Rekoh si, a da ponovim onu reakciju s početka, ali se čuh kako uzvraćam ne ponavljaj se.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
