Ekskluziva

U ime(?!) Srba i Srbije kao garanta potpisanom Milošević, u ime(?!) Hrvata i Hrvatske, opet garanta potpisanom, Tuđman i u ime(?!) valjda Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, još nije razjašnjeno koje, Izetbegović. I jer su odmah nakon tih objavljenih potpisanih papira, kao i onih ko zna hoće li ih ikada objaviti, uz sve ono što papir ne trpi pa je ostalo bez na papiru potpisa, skuckani papiri o specijalnim odnosima(?!). Sa svih strana. A kad je ovaj prostor na transparentu ili pokraj njega, ta Slobo – slobodina tekovina ostala je, naročito oko uloge garanta u odnosu na dio teritorija susjedne jedne, suverene i integralne države, u ekskluzivnoj obavezi i nadležnosti njegovih državnih organa i institucija. Navodno bez obzira na obzir.

Kad je na jedan drugi papir, koji se najčešće naziva rezolucijom dvanaest četrdeset četiri, zvanično reklo bi se Rezolucija SB OUN 1244, Miloševićsvojom ili nečijom rukom koju je pridržavao stavio potpis i on je postao i evo i ostao ekskluzivna obligacija i nadležnost ovdašnjih državnih organa i institucija, ali i udruženih snaga i pozicije i opozicije. Posebno onaj dio koji govori i kaže da je Kosovo neodvojivi dio Srbije. Na šta se svakih malo malo poziva i ko stigne i ko ne stigne. Uz samo tu i tamo da k’o biva nije to baš tako. Pa sam, uz malu pomoć, davno sam to čitao pa da ne bi bilo neke greške, našao na sajtu Ministarstva inostranih poslova i oštancao si 1244. I tri puta pročitao. S namjerom da nađem to što ekskluzivisti vide k’o na dlanu. Ali nigdje nisam našao da se pominje ni teritorija ni integritet a na relaciji Kosovo – Srbija. Neko je to, ko zna pa zna, mudro napisao, dok je onaj koji nije pisao potpisao, pa kud puklo da puklo. Ekskluzivno je kako god i na svakom mjestu navedena SRJ. Naravno, osim ako Ministarstvo nije zadržalo ekskluzivno pravo na neke dijelove teksta, pa ih nema u objavljenom.

U srijedu sam, 12. ovog a još ne studeni, tačno u 17,25 sati, mijenjalo vrijeme razvalila me noga, ispred nekadašnje Lipe zaustavio taksi. Sa tablom nekog beogradskog, sličnoj Poslovnom, na kojoj je bio broj 0357. Bijesan neki crni BMW, registarskih tablica BG – 918 633. Nismo ni do Vlajkovićeve kad je otkucalo dvjesto trenutačno jakih koliko su jaki dinara. Lijepo zahvaljujući na daljoj vožnji obratim se gospodinu dajući mu otkucani iznos, neće mi se promijeniti ni društveni status ni materijalni položaj, uz informaciju da me samo malo više košta do Metropola. Na šta će on – ja sam ekskluziva. Za koji taksi nisam znao.

Onda sam smućkao kafu razgovorušu – ekskludirati, kaže, ekskludiram (što bi rekli rahmetli Latini excludo – isključujem), hoće reći isključiti, izuzeti, te je ekskluzivan koji isključuje, isključiv, koji ne popušta, izuzetan, izniman, pristupačan samo odabranima, nepomirljiv, a ekskluzivno društvo je zatvoreno, nema svako pristupa.

Onda sam sipao viskizepam sa četiri kocke leda.