Od kako sam stekao pravo biti citizen, čitati podanik, nikako građanin, u ovom vilajetu, u kojem brat brata ne zna, kao što ja evo doslen nisam ovaris’o da li sam citizen (gospodinu predsjedniku) Republike, NJKVu prestolonasljedniku, ili patrijarhu (otac+gospodstvo, vlast) srpskom. Da ne širim na ministre, kojima nikako u glavu da se ulije, a niti će, da su najobičnije, dobro plaćene narodne sluge, narafski i sluškinje.

 A opet ima i natječaj, tu su i kandidati i mnoštvo radnih mjesta za koja se natječu. Elem, od kako sam citizen, nisam ali ni jednom propustio mogućnost da budem u komisiji za prijem uposlenika. Jednako tako nisam vidio ni jednog koji udovoljava mojim kriterijima, hoću reći sebet mene ni jedan (jedna) ne bi bio uposlen. A evo ga već novi natječaj i nova tuča za radna mjesta. A tuča… Jedno vrijeme radio sam, baš sam svašta radio u životu, tako se slučilo, i u RRA. Kao, ako se dobro sjećam, analitičar programa medija. U početku sam bio krenuo prostorno, što kažu ozbiljno, sve dok se „TV prodaja“ nije pojavila kao skrivalica za hrpe prekršaja, a bez odgovarajuće reakcije. Onda sam otaljavao do penzije. Ali trefilo se, da li jednom ili dvaput, možda i triput, ima različitih natječaja, da pratim i tuču, kojoj tepaju, pa je predizborna kampanja. Uvijek je bilo kojekakvih marifetluka, pokvarenštine i prljavštine. Jednu sam prljavštinu, dvijehiljadeosme, bilo mi dalo da pratim Regionalnu TV, sandžačku, jer kao znam jezik, prepričao i na ovom ili negdje oko ovog mjesta. Stigla je ta prljavština, kao ekscesna pojava, u izvještaju i do Skupštine, ali je autor joj svejedno bio nagrađen mjestom ministra bez portfelja. Na čemu svim učesnicima u toj raboti i ovom prilikom čestitam.

E, da. A tuča oko i za radna mjesta narodnih spasitelja, trenutačna, prava je poslastica. Posebice glede favorita. Onaj bivši „margarin“ bio je „mala maca“ prema trenutačnom. Za kojim nimalo ne zaostaju jurišnici mu. Uzmimo na primjer slučaj jednog Stefanovića. Koji je u nekom nastupu, govorio o raznim mogućim scenarijima, pa uvjetno i o ukrajinskom, predviđajući dalje osiromašenje i moguće ispoljavanje nezadovoljstva ovih kojima treba jedno 120 hiljada, a nemaju ni bokun toga. Gledao sam ga i slušao. A onda sam gledao i slušao drugog jednog Stefanovića, pa energetsku sluškinju, Boga mi do „margarina“ u liku PPTVa, koji su mi objašnjavali da prvi Stefanović priziva krvoproliće, do precizno određenih mjesta u koja će upadati. A ne zaostaju ni nadasve nezavisni i objektivni mediji, svih fela. Kojima bi i Ajzenštajn osobno zavidio. Čast izuzecima, ali nekako su pod rukom baš sluzavi. Na jednom sam pokupio i direktno uključenje, nešto malo se razumijem u kazalište, u jednu diletantsku predstavu, u kojoj glavni pita sporednjaka – Lazo kad ti ono putuješ … onim u ponoć, Air Serbiom …

Svejedno. Opet ću u komisiju za prijem. Opet nema nikog meni odgovarajućeg, mada neki tvrde da su ljevica. Ličeći na tarabe. Ali ne ću sve odbiti. Primiću barem jednog koji samo i zamiriše na ozbiljniju opoziciju Uznapredovalim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari