Ne kontam. Odjednom, iz čista mira, ničim izazvano dakle, doluta mi u sjećanje jedno srednjoškolsko predavanje profesora Radulovića, psihologa, ne sjećam se baš punog imena teme, o poltronstvu i poltronima. Kojom prilikom je profesor, sjećam se evo kao da je jučer bilo, vrlo slikovito opisao poltrona. Kao ima jedan položaj, malo je povijen, ali taman toliko da se ne nakrivi ili ne daj Bože padne, a opet da mu je u vratnom dijelu osigurana pristojna pokretljivost pršljenova, kako bi mogao prema gore da glavu okrene uz smiješak, dok kad treba može i prema dole uz režanje. Šta mi bi. Niđe veze.
Ne kontam kako sam se odjednom, a nakon Radulovića, spominal one fortutme oko raznih ambasadora, glede proglašenja i priznanja državne samostalnosti Kosova. Posebno one crnogorske priče. Svašta. Ali prosto tako nekad biva.
Nego hajde, jebeš to. Krenula je dakle Merkelica na svoje putešestvije ka jugoistoku kontinenta joj. Nije Eštonica, već baš eto Merkelica. Te je prvo svratila do Kosorice, s kojom je malo protabirila što je bilo u tefteru, usput se čisto dvoglasno spominajući njemačko hrvatskog bratstva i jedinstva. Da bi nastavila donekle putem bratstva i jedinstva, a odnekle još bumo vidli i stigla u Beograd. U kojem je, nakon što je malo ohanula, prvo svratila do Đinđićke, da bi jednako tako prvo, nakon što je sve započeo onaj Pauel, još koji put rekla „nismo mi majke mi“, a potom, što kažu i stipendisti jednog od dva najznačajnija fonda na ovim prostorima, pored ovog za naučnu ima i onaj za političku izuzetnost, opušteno popričala o svemu i svačemu. E a da bi kasnije ovdašnjem trenutačnom predsjedniku i pripadajućoj mu vlasteli rekla šta je rekla i ponovila sve to na pripremljenoj pressici. Nakon čega je predsjednik odmah odgovorio da neće nikada napustiti „naš narod“. Ko jebe nekog npr. Slovaka, ovdašnjeg građanina, ako najebe u recimo Francuskoj, kad nije Srbin. Te je mlađahni Jeremić odjurio u Banjaluku, da bi onoj bivšoj komunjari, rančeru iz Laktaša i predsjedniku jedine koja se zove Srpska, prije svega kazao da gospon Tadić nije ni pomislio da je u tim krajevima iznad rančera, i usput cijelom svijetu, pogotovo europskom, pokazao da u takvom savezništvu Srbija nije baš mačji kašalj, da može da napravi velike zajebancije. U logističku podršku Šutanovca i Dačića.
Za koje je vrijeme Kosorica zaprašila u Prištinu, da potvrdi vjekovno prijateljstvo, bratstvo i jedinstvo, o zajedništvu da ne govorim, ali i da kaže koju i iz onog Merkelicinog teftera. A možda i da se ukrca u dosad neviđeno veliko i obećavajuće tržište. Na šta joj je mlađahni Jeremić, u maniru diplomate od karijere jebo i od tave dršku. Upozoravajući tako napose Merkelicu na izbor prijatelja. Kad joj već ni on, a ni predsjednik mu na čelu sa Lihtovicom, koji su mlađahnom „inozemcu“ spočitali intonaciju, nisu imali petlje reći ono što su pomislili. A što je zato zajedno sa rečenom tavom i rečenom drškom u paketu otišlo Kosorici. Kosorica, uz a za sada na leđima joj braće i prijatelja, nije ostala dužna. Uzvratila je pljuvačkom skupljanom još u rahmetli Jugi. Te se Pahor dopeljal do Beograda, jer je Merkelicu u Sloveniji obasjalo sunce i zasulo cvijeće. Jerbo nije ona iz habzurgovske Austrougarske, već iz štazijevske Njemačke. Zna znanje.
A onda je stigao tramvaj iz Španjolske. Za prevoz kredita iz predostrožnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
