Nakon svega što se događalo, odlučio sam da više ništa ne prepuštam slučaju. Posebice slučajnicima, koji se stalno nešto petljaju oko nogu. Neka su vrsta nužnog zla, ali mogu odraditi sve nevažno, ali i pogdjegdje nešto od malog značaja za ono što ja radim.

Dugo sam sve zapuštao, drugima prepuštao, nagomilalo se jada i čemera, ništa ne funkcionira, a i kad pomislim evo će bar nešto, naleti neka objektivna okolnost sa kojom je objektivno vrlo teško izići i do kraja i na kraj. U proteklih neka bude desetak godina cijela stvar sa kompletnim organizmom dovela je do jednako tako kompletnog pucanja po svim šavovima. Prvo je stradao noseći dio, kralježnica, kičma koja sve nekako povezuje i drži, a onda su krenula stradanja svakog pojedinačnog dijela. Ne ima ga koji je na bilo koji način zaobiđen, promašen. A prestala je i svaka mogućnost da se bilo kojim domaćim, kako se to kaže prirodnim sredstvom stvari riješe. Prosto se ne može bez učešća i pomoći, posebice prijatelja i izvan ovog zemljopisa.

Da ne dužim, krenuo sam tako rješavati jedno po jedno, iako mi je namjera bila sve odjednom riješiti. Ali zbog različitih proceduralnih pitanja ne ide pa ne ide. Da me kojekakvi bivši, a Boga mi i sadašnji diletanti ne bi značajnije usporavali, prije svega sam odlučio ovladati znanjima i vještinama kojima mogu svaki put kad je potrebno upozoriti sve ostale da ja baratam svim tim i da nema segmenta u kojem mogu sa mnom kako bi oni htjeli, kao navodni eksperti. Ekspertizirao sam se baš za sve. Što je do neskrivenih priznanja oduševilo i sve moje inozemne prijatelje i suradnike. Radio sam, tako evo i nastavljam, danonoćno. Ni za spavanje nisam htio odvajati vrijeme. Možda za kojih pola sata, sat, kratkog opuštanja i ništa više. Koliko god sam se svojevremeno znao prepustiti ljenosti, toliko sad, usput, mrzim rana buđenja, ustajem u pet, nakon što sam se prethodno u četiri malo opružio, nastavljajući ili ponovo čitati nešto što sam prije toga dvanaest sati čitao, ili praviti crtice na pročitano, ili telefonirati takozvanim suradnicima, kako bi se na vrijeme pripremili za ono što ih čeka. Već od ranog jutra dogovaram posjete svim mjestima za koja pouzdano znam da mi je tu stradao neki od dijelova. Dobro sam rasporedio one koji znaju šta bespogovorno moraju uraditi kao kožari, ili zaduženi na planu vodovoda i kanalizacije, ili su na pumpi koja svaki trenutak mora upumpavati neku svježu krv, ili su maheri u oblasti zarazologije, grlologije, nosologije, sa akcentom na uhologiju… Vrijeme sam isplanirao do savršenstva, tako da, jer i javnost koja i kakva jeste da jeste mora biti informirana o toku oporavka i postignutim i dostignutim rezultatima, stižem do svakog što tiskanog što elektronskog medija, ili pak svaki od tih medija zna kad treba stići i za mnom i do mene. U cijeloj toj vremenskoj gužvi uspio sam, nakon dugog traganja pronaći „Povijest Stranke umjerenog napretka u granicama zakona“. Dvanaest sati sam čitao, i još dvanaest utvrđivao pročitano. Siguran sam da će za dvije godine, ako ne bude šeš-beš, biti nešto od toga.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari