Generalna šatra

Prvo mi je odnekud, kao vijest, nabasao veseljak od Milanovića. Sa zanimljivom logikom. Prvo mu, ili drugo, nije bilo jasno koga predstavlja Komšić i u čije ime govori, jer mu i dalje nije jasno kako narodi, oni tzv. konstitutivni u BiH, ne biraju svoje predstavnike na svim razinama, misleći i na predsjedništvo i da tu nešto treba mijenjati, jer mu izgleda nije jasno ni šta piše u svinjariji od “Dejtonskog sporazuma”, pa bi još malo sve skupa da usvinji.

Nakon čega mu je sasvim jasno kako reče – „Ja sam rekao da sam predsednik Hrvatske, predsednik hrvatskih građana, Hrvata, pa na neki način i onih Hrvata koji žive u BiH, da je to moja dužnost i obaveza i osećaj na kraju krajeva“. Obrazložio je nešto sa državljanstvom, manje sa onima koji su građa(ni) Hrvatske, koji pune državnu kasu. Na šta je reagirao Komšić, lijepeći mu na čelo Vulina i “Hrvatski svijet”, nipošto kontra “Srpskog”.

Milanović je usput pomenuo i Vučića kao ratnog huškaća iz 1990-ih. Što veseljaka od Mlađahnog nije omelo izjaviti – „Da ga vređam ne pada mi napamet, on je izbor građana Hrvatske i on je time njihova slika i prilika, da vređem narod ne pada mi na pamet“. Pa je Vulin morao preuzeti stvar u svoje ruke i objasniti kako „Milanović spada u gluplje hrvatske političare“. Odnekud se tu upetljao i veseli Dodik, koji je, nakon što je pokušao spriječiti Komšićev nastup, upozoravajući usput i Gutereša kako će morati snositi posljedice za stanje u BiH ako dozvoli Komšiću učešće u priredbi, nakon nedavnog poziva Erdoganu, cijelu stvar proširio, pa je pozvao i Milanovića i Vučića i Erdogana da pomognu BiH. Kako znaju i umiju.

Pretpostavljam kao posredne vođe sva tri najveselija naroda i njihovog “Svijeta”. Onda su se uhvatili na fašu i pučani i eksperti, neko na društvenim mrežama, neko kao pretplatnik pojavljivanja na provjerenim sredstvima javnog informiranja, tiskanim i onim koji koriste elektroniku, prenoseći istinu i samo istinu. Kako sad stvari stoje kritična je naredna godina, a očekuju se i vakcine iz nekoliko odgovarajućih “farmaceutskih” centara. Pa bumo vidli kaj buju zriktali. Malo sam šar’o po raznim agencijama, medijima, društvenim mrežama, pokušavajući nekako naići na na bar neko „javlja mi se“, ali ništa. A onda sam sebi opsovah, nešto, jer naiđoh na reklamu, ne znam kod koga, za kupaće kostime, koje umalo ne propustih, bježe te reklame, a baš dobri kostimi i uvijek kritični. A ja gubim vrijeme na kojekakve šatre. Koliko god da ni u ovim kriznim godinama, a i inače ne važi više ono „odlični đaci“.