Haj’ dobro

Neću ja pisati o izbjeglicama. Pišite vi ovdašnji, koji nemate pojma šta je to. Pišite makar, sad vam je evo i prilika i vakat o izbjeglicama i prognanicima od prije dvadeset i više godina. Sve ste zaboravili. Kaže što mene napadaš, šta ja imam s tim. Nisam, tako se kaže. Evo, dobro. Haj'mo kad su ovamo nagrnuli i to u glavnom „vaši“. Od devedeset prve – druge pa do devedeset devete. Osim časnih izuzetaka, iskazano je masovno suosjećanje. Posebice kod tadašnje današnje vlastele. Patile su i ridale Miloševićeve, Markovićkine, Šešeljeve i ine snage. Vidi ovih im sad, a onda mladih im kadrova. Jesam li ja one Zabljesnute nesretnike zajebav'o u Sremskoj Mitrovici. One zahvaćene Slobinom i Francekovom Olujom sprječavao ući u Beograd, otići kod rođaka u Vojvodinu, a usmjeravati ih sa Rače prema Kosovu, ne bi li zamijenili one što za dobre pare prodaše osamdesetih imanja, pa pređoše u Kragujevac, Niš itd.

Jesam li ja autobusima vraćao nazad na Kosovo, „vaše“, devedeset devete, smještao u kolektivne centre kod Prištine. Jesam li ja zajebavao, ili je ono smetlje od gospođe komesarke Bube Morine, one nesretnike iz Prizrena, nabijene u bivšu psihijatriju ispod Avale. Bili smo tamo zajedno. Jesam li ja sam sebi govorio da nisam karakteristična izbjeglica – prognanik, ili je to radila šefica mi u firmi u kojoj sam radio, e zato što tu radim, pa ušutila na ponudu zamjene statusa i ukupne imovine uz prijedlog mi da radim bez plaće. Jesam li ja sam sebe hapsio ispred Grineta, one večeri lipanjske, devedeset pete, kako bih sam sebe prisilno proslijedio do Erduta pa dalje na ratište, zajedno sa ostalim, racijom pokupljenim izbjeglicama, koje su, osim mene, sve bile „vaši“. Jesam li pokušavao objasniti, ispred Šumatovca, veselom deputatu Božiću kako me nije „Sloba“ hapsio već on, te ako „ništa tu ne može“, onda ne treba primati dobru deputatsku plaću i uživati u medijskom ublehaškom eksponiranju.

Da malo odmorim, jesam li ja upisivao i registrirao izbjeglice i odmah im izdavao papir za hitno, u roku dvadeset četiri sata napuštanje Slovenije. Pa ja nisam sitni slovenski birokrata, zadužen za osiguravanje europske love za održavanje socijalnog mira. Jesam li ja u Puli hapsio iz Mostara izbjegle Muslimane, kako bih ih vratio nazad u pogibiju. Jesam li ja zaradio lovu i napravio karijeru, pravim li je još, na nesreći Krajišnika, eno još i tzv. Vlade u izbjeglištvu i dežurnih „Srba“ ublehaša. Na kraju, haj'mo još i o tome šta su tada radili današnji demokratski i proeuropski Dačići, Vučići, Nikolići, Vulini i braća im, sestre i drugovi po opredjeljenju. Ma mrš vas, izvini, ih, u tri lijepe…