Himnim ti himnu

Slovenci oko toga nisu imali većih problema, jer su imali Prešerna. Hrvati također. Ne Prešerna jer je lijepa naša Lijepa naša. Makedonci su se relativno lako dograbili – Denes nad Makedonija se ragja… Montenegrini su, kad je došlo na red, sve reflektore uključili u jednu majsku zoru. Srbi su u skladu sa SOS (Srbin ostaje Srbin) morali proći faze srbijansko srpskog dvoumljenja, Pa su se, prepravljajući po ko zna koji put isti tekst, odlučili za ovo drugo. Onaj presudni stih ne glasi „Bože čuvaj Srbiju“, već„srpske zemlje srpski rod“. BiHovci su… Ovo ne može bez posebnog tretmana.

Najprvo je, ako nešto ne propustih, onaj poznati bjelosvjetski dizajner, Pedi Ešdaun uzeo papir i pisaljku, te riješio, baš kako je po mjeri, zastavu i grb. Ali mu je odmandatarila mogućnost da to isto uradi sa himnom. Za koju ovi poslije njega, jer ne bi nijedne umjetničke duše, nisu imali takta. I šta. Moralo se unutrašnjim snagama ostaviti prostora i slobode u njemu. Što pojedinačnoj, što konkursnoj inicijativi. Narodi, pa još konstitutivni, shvatili da je zadnje vrijeme došlo. Navalilo na stotine s gotovim prijedlozima – rješenjima. Koliko ih na ovom ograničenom papiru ne može stati. Pa ćemo samo neke, uključujući i što bi na kraju moglo proći.

Ne znam je li Zoku Ćatića neko od nekud „išćerao“, ali on je imao svoje, možda mu je neko malo pomogao, gotovo rješenje. „Zemljo Kulinova, kroz stoljeća mnoga/nakaradnu stvori smo te bez straha od Boga/Kantona je deset, entiteta dva/tri su člana predsjedništva, bezbroj funkcija/I visoki predstavnik je najviši od svih/dobro nam ga čini svima, pa zasluži stih/Bosno mila mati, Hercegovino/oprosti nam mila zemljo što postojimo/Ti ćeš zemljo vječna biti a mi gnojivo.“ „Išćeralo“ je zato, da ne nabrajam sve razloge, navodno Dodik lično, Gaćanina Radovana Bjelogrlića iz redova nezavisnih i socijaldemokratskih. Nisam vidio cijeli predloženi tekst, ali sam i čuo i vidio, hvala suvremenim sredstvima, ukratko prepričan prijedlog teksta himne BiH. Prvo ide Bože pravde, prva strofa. Druga strofa – Paveliću iz Bradine, kami sreće da si iz Čapljine. Treća strofa Iladije i Kaside i četvrta – biće pičke orlu i gavranu, u Bileći o Spasovu danu.

Dušana Šestića i Benjamina Isovića, ne znam je li važno ili nije kojem konstitutivitetu pripadaju, ne da nisu išćerali, većje ako sam dobro ukapirao sve prošlo. I tekst i glazba. A naročito posljednja strofa, koja kao da je neki dan u Mostaru dopisana – Pokoljenja tvoja/Kazuju jedno:/Mi idemo u budućnost/Zajedno!