I karte i makovi

Sčega nema kad da se zapita, a i ima ko se u tim pitanjima zatekao, da li su platani u Bulevaru revolucije kralja Aleksandra Obrenovića stvarno bolesni, od koje boljke i šta ih sve boli. Da li je svinjski a nisu htjeli na vrijeme fasovati Milosavljevićevu tekućinu, ili neka druga boljka koja bi pandemijski mogla i na zvjezdarsku šumu. Da li ih stvarno boli iznutra, ili im je izvana kakav maligni parking plac demoktarske budućnosi naletio. Ili je dijagnostika bila određena „može dvijehiljadestodvadesetčetvrte u srpnju (moram dodati i julu), a ako (dobro) platite može odmah“. Kao uzmimo na primjer dijagnostika boksitu oko Mostara za Glinicu, ćumuru u Gacku za Termoelektranu itsl.

Kad se miješa nek’ se miješa. Pa se umiješala fešta oko, sad ide moj subjektivni doživljaj, pamćenje me još uvijek k’o slona drži, jednog od najvećih, jugoslavenske a na nije bitno kojoj i čijoj listi provenijencije, političkih šuftova, gospodina prof. dr. mr. pr itt. sci. Ejupa Ganića. To je onaj koji jednom u „Nedelji“ napisa (otprilike)“… nikad ljepše države, nikad ljepše himne i zastave …“. Pritvorilo ga u Londri, umjesto u Sarajevu, a na osnovu papirića ovdašnjih oslobodilačkih i drugih snaga. Jer u BiHu neko odugovlači. Ili se samo čini, možda je i u BiHu molilo dragog Alaha da se među nadležnima za svakakve slučajeve nađe i mlađahni prvi policajac, potonji visoki funkcioner ratnog SPSa. Jedino trenutačno ne mogu skužiti je li Dačić recimo karta a Ganić mak, ili je naopako. Što možda kuže nektori u BiHu, ne znam šta će tu Komšić, što njemu to treba, u koje, te nektore naročito spadaju Silajdžić, mali Bakir, mlađahni Dodik i još njih. Lepom Haretu bi bilo puno ugodnije da je ostao na funkciji Majinog muža i zeta Avde Zvonića. I da odatle nije ni mak’o. Ovako… A nije moglo ni bez onog hagiranog, opet subjektivni doživljaj, mamlaza i barabe Radovana, koji je samo i samo branio Srbe od Hrvata i Muslimana. Naročito za stolom sa rahmetli mu prijateljem Bobanom, uz dobar pršut i blatinu. Ponekad i uz Alino učešće, kad su dobri plaha i himber. Da bi stvar u pitanju miješanja bila da valja, kažimo internacionalna, drvenu je kašiku uzeo i londonski „Dnevni telegraf“. Da bi o bliskom prijatelju Tačerice posebno istakao da Ejup „nije ubica, već čovjek koji je zauzdavao ubice“. Dodaje londonski Dejli aparat za brzojave kako se Ganić povukao iz političkog života jer su ga njegovi optuživali da je „previše prosrpski orjentiran“. Te će još Telegraf, kojeg koristi i BBC, da je ovaj šuft „stalno nastojao zauzdati svoje sunarodnike u njihovim ubilačkim namjerama“. BBC se mogao istaći da je skužio da je dakle bilo ubica i ubilačkih namjera. Ali nije. Latini sad za sad, ili mudro ili kurvanjski svejedno je, šute. Ne mješaju. Bar ne avazile.