I pad je let

Istorijski jedan događaj, o kojem ce, posebice prvi s kartama ili bez njih, ko djeci, ko unucima, jednom, pred spavanje pričati. Ali me slomi nesigurnost oko sukcesije.

A nije trebala. Pa sam drugo htio uhvatiti se fešte glede oslobađanja Britanaca, iz skoro pa pogubnog zagrljaja EU, ali ga nije bilo, eksperta koji imalo do sebe drži, a da se time nije bavio. I još će, ha se prebroji sve do u glas, ako nadležni Britanci nešto ne zajebu, kakvim lex specialisom. Odustadoh, a možda nije trebalo. Pa sam treće… Hajde da se ne foliram i ne izvlačim, istina je na ovdašnjem domaćem terenu. Prosto nisam mogao riješiti se insekta, koji je nekim čudom, ako se dobro sjećam u srijedu prije koji dan, zujao Uglednim Domom Skupštine ovdašnjeg, vjerujmo da je tako, političkog naroda. K’o biva svih sitizena.

Zapravo me je prešao račun, u rečenu srijedu. Žurio sam kući misleći da su tekme u Francuskoj od tri, šest i devet. Još bez daha, peti je to bez lifta, dohvatio sam daljinac, stisnuo Prvi Javne i, jebi ga, naletio na neke vijesti, direktno iz Uglednog Doma. Na face Martinovića, Šešelja, Gojkovićeve i onog mladca iz Dveri. I čuo ih. Dok su primjereno namještaju i smještaju baš prijatno, kako dakle priliči, uglednim i časnim dostojanstvenicima, razgovarali. Uhvatih se k’o na bakatinu. Na tri privlačne bakatine, ugled, čast i dostojanstvo. Jebem ti, rekoh sam sebi u bradu, moram ovo podijeliti s nekim. Prosto da se zna, da ne bi kasnije bilo „nisam znala da mi mama nije dala“. I evo, dozvolit ću sebi, pun najboljih namjera kad je riječ o dobrobiti pučanstva, samo malo ekspertiziranja.

Kažu znalci kako je čast precizno teško „pojašnjiv“ subjektivan osjećaj ljudskog dostojanstva, temeljen na svijesti o sopstvenoj moralnoj vrijednosti, da je i moralna i pravna čak obaveza čuvati svoju čast i poštovati tuđu. Kako ugled pojedinca ovisi ne od toga šta radi, već kako radi to što radi, kako se pri tome odnosi prema vladajućim društvenim vrijednostima, je li tradicionalno ili inovativno orijentiran itd. Kakav mu ugled uživaju najbliži, kao cjelina, kojim skupinama pripada i kako se procjenjuje i ocjenjuje njihova vrijednost. Svašta tu još ima o čemu se može, ali može se pretvoriti u baš baljezganje do potpunog promašaja. Kad je sve to skupa, kako je rečeno, ipak najsubjektivniji subjektivan osjećaj ljudskog dostojanstva.

Kaže jedan „moj prijatelj“, glede uzmimo na primjer časti, iako je teško odvojivo od ugleda i dostojanstva – Kao sve društvene pojave, i čast je društveno uslovljena predrasuda! Pojam časti kod kanibala, na primjer, raste u vrijednosti sa brojem skalpiranih lubanja.

Možda sam ipak trebao uhvatiti se preleta, ili EU zagrljaja, ili još nečeg prostijeg… Poezije npr. Kaže pjesnik, pod nazivom Udav – Samo u svom zagrljaju/osjećam se ja sigurno. Ili drugi pjesnik – Carska se ne poriče, zato je car mudar, njemu čizma glavu čuva… Tja…