I simboličnost simbolike ima cijenu

Karikaturu, oko koje se kar la finta digla prašina u nedostatku drugih podizača, nisam vidio na dan pojavljivanja u Blicu. Pa sam je, nakon „Utiska nedelje“ prošle nedelje, potražio. Očekivao sam da ću nabasati samo na efendiju Zukorlića, iz sela Orlje u opštini Tutin. Koje ako je ikada, onda jedino u vrijeme Tvrtka Prvog pripadalo Bosni (i Hercegovini). Ali tada u tim krajevima još nije bilo ni muslimana, a da bi kao Nebihovci eventualno bili Bošnjaci, kojih pogotovo nije bilo. Pa ni 1970., koje je efendi Zukorlić rođen. Nabasao sam na zajedničku montiranu fotku aktuelnog pape i muftije Zukorlića, odjevenog u odoru koja nije njegova, sa uhvaćenim i uzdignutim ručicama. I potpisom – veći katolik od pape. Za razliku od efendije iz Orlja, papa se nije oglasio, pa ni radi simbolične naplate povrijeđenosti zbog fotomontiranog Zukorličevog društva.

Malo mi je oduzelo vremena, Utisak kasni sa transkriptom, pa sam pažljivo poskidao sve što je u tu nedelju gosn. Zukorlić govorio i izgovorio. Prema sopstvenom iskazu, kao musliman, koji živi u manjinskome broju, u nemuslimanskoj Srbiji. „I koji pripadam narodu nad kome je izvršen genocid u Srebrenici, i koji nosim te rane i imam velike probleme kako da ostanem u vertikali … zar nema Zilkić iste te rane(upadica) … pozovite ga, pa ga pitajte, apsolutno me nije briga da ‘l ih ima ili nema. Govorim u ime svoje i govorim u ime zajednice koju predstavljam“. Zilkić izgleda nije njegova raja, pa ga nije briga, iako neki izvori tvrde da je i Zilkić musliman, možda čak i Bošnjak. Dalje će muftija; „Zapravo simbolika uvijek simbolizuje… Kada ste naslonjeni fino na razne programe još od Garašanina, do Čubrilovića, preko Cvijića (koji kakvi su bili da su bili o bošnjaštvu nisu prozborili), do Ćosića i tako dalje, gdje su Bošnjaci muslimani posmatrani kao remetilački opasan faktor za Srbiju i tako dalje, gdje je pisalo trećinu pobiti, trećinu raseliti trećinu dakle pokrstiti (kako sam neupućen, Pavelić je prepisivač, ja!) i tako dalje, sve su to znači stvari koje se slažu jedna na drugu. I onda mi imamo tu dakle situaciju da sada tako nešto muslimani dožive strašno (zajebancija na njegov račun je izgleda baš teško pala svim muslimanima i Bošnjacima)… kako sam ja doživio tu relaciju sa genocidom u Srebrenici i tako dalje… To je moj narod, ja pripadam tom narodu, to su moje boli, ja imam raskorake, imam probleme…“ Oko pasoša: državljanstvo Srpsko, utisnuta srpska himna preko lica, u nekoj drugoj predstavi moglo bi u smislu srbijansko, ili himna države ili naroda itt., ali nije iz ove predstave… „Mi Bošnjaci, na Balkanu i u Evropi smo jedini narod koji nema svoju nacionalnu državu… Znači imate Bosnu i Hercegovinu koja je eto kao neka matična država Bošnjaka, ali ne nacionalna država koja ima svoje prerogative da zaštiti svoju zajednicu i unutar i spolja, kao u klasičnoj nacionalnoj državi koje to imaju, sa svim tim što ona jeste…“

Odmori malo evendija iz Orlja. Moj prijatelj Nusret živi u Srbiji već 30 godina. Iz Srebrenice je. Ubijeno mu je nekoliko članova obitelji. Ja sam iz Mostara i nisam ni Bošnjak ni musliman, ni bilo šta drugo. Samo BiHovac. Ne promaši me nijedna bajramska baklava. Ono tamo nije tvoje već naše. Nuskovo i moje. A i simbolika bi bila simboličnija u jednom dinaru.