Imam i ja svoje

Na nekoj društvenoj, političkoj, pa i moralnoj crti biram ih za društvo u kafani. Svoju raju, koju imam, doduše razbacanu diljem kugle zemljane, bez obzira na bilo šta drugo, to mi je raja, biram eto baš zato. Nekako znam da mi je to raja. Neizabrana uzmimo na primjer po crti etničke pripadnosti. Evo ga. Jebo me etnos. Ali šta je tu je. I unutar takve jedne skupine, rekoh etničke, ne biram po bliskosti skupinu. Biram onaj njen dio koji mi je blizak po onom istom po kojem su mi, tako mi se sviđa, bliska djeca. Ili raja. Jer su zapravo to i ništa drugo. Pa eto unutar, uzmimo na primjer srpskog etniciteta, i uzmimo na primjer u Hrvatskoj, društvo mi u kafani nikad ne bi bio višepartijski i višeenđioovski prvoborac Pupovac i njegovi. Kad god mogu trknuti u Zagreb, vidjeti starije dijete, supruga joj i djecu joj, ja na kavu odem sa eSDeeFovcima. Sa mojim Ljubom, i sa veselim Džakulom. Koji se znaju iskazati ručkom na Cvjetnom trgu, na kiosku sa kuhanim kobasicama, narafski senfiranim. Nekad, ima se može se, navegamo i duplu porciju.

Ovo sve e da bih dobro naglasio da i ja imam svoje. Srbe u Hrvatskoj. U kojoj trenutačno ne živim kao što ne živim u BiHu.

Ovo sve da bih nekako skontao kako se to baš sada, namah, javiše novine SNSa, da nešto nabiju na nos, pa neka je i posredno, aktualnom predsjedniku tamošnje respublike, Josipoviću. Kao da je baš sada, nakon velike pressice SDFa, Džakulinog izuzetnog, možda hrabrog ali prije svega ljudski zavidne snage pojavljivanja na obilježavanju Oluje, odnekud pao. Prije bilo kakvog zatrčavanja, valja baciti oko na Džakulin životopis. Ali da bih skontao i reakciju Josipovićevu, glede Pupovćevog, svakako i drugova mu, političkog angažmana, od LSD-a, preko DOF-a do ovdje gdje je. Što također nije došlo s Marsa od kada je gore stigao „Radoznalac“. Kao što s Marsa nije pala Eni Herceg, koja ne trepnu, stade na Pupovćevu stranu pristojne love, skide pomenutom Pupovcu etiketu glede T. Nikolića i bez pardona je pokuša zalijepiti Džakuli, ni kapulu jeo niti na nju bazdi, na čelo. Za razliku od Rudanuše, koja jeste reagirala, ali razumljivim tekstom i pravoj adresi. Koja se adresa i ranije, glede Pupovćevog koalicionog djelovanja, raspoložive love i za srpsku narodnosnu zajednicu u Hrvatskoj brige mogla javiti. Bez prozivanja u Novostima.

Kao što je moja Mime Živkovićka, malo pred prošle predsjedničke izbore u Hrvatskoj, direktno iz Njujorka, na moje pitanje hoće li za Josipovića ili za Bandića iz Mamića, a prebravši sve što se nekad Branetu Lambertu događalo, na moje čelo istovarila – govno tebi, a dva njemu, jeba ti pas …, a njemu i gore, za sve ću u Mamićima samo ne za tog …

E, da, i Mime je moja. Kakav god da sam ja.