In medijima stres

Iznuren brigama, Mlađahni na slučajno daljincem zaustavljenom . Krenuše mi suze na oči. Dovoljno o tom. Nego, nešto u tri dana pratih elektronske medije, tu i tamo i tiskane, ali samo naslovnice, i nekako što direktivno što hvatanjem na fašu svi složni. Nevažno je koja su tri dana.

Prvi od njih zakačio je izvještaj sa protesta mladih i drugih žena, koje uporno traže skidanje intervjua sa silovateljem, sa svih mjesta na kojima se još nalazi. Razumijem, podržavam, ali šta kad se to dogodi. Osim da se eto to dogodilo.

Drugi dan, skoro pa cijeli dan, Odbor za rodnu ravnopravnost i novopečeni ministar policije Bratislav Bata Gašić. Na kojeg sam bio i zaboravio, nije mi pao na pamet još od 2015. Od barabske duhovitosti sa novinarkom.

A sve ove godine bio je na školovanju u BIA. Je li po automatizmu, ili kako li je i on član rečenog odbora, a uz etiketu seksističkog ispada. Nisam ja to tako vidio ni tad, a ne vidim ni sad.

Posebno ne vidim da je prvi policijski sluga mizogin, kako neko dodade. Uz vjerovatno još svašta nešto, sigurno je da je baraba, a baraba u ozbiljnom okruženju nikako ne može biti ni čuvar nelegalnog gradilišta, a kamo li ministar.

Na Gašića se onda nakeljilo traćenje medijskog prostora na auto tablice na Kosovu. Malo o opomenama, malo o paljevini automobila onih koji su već promijenili te ID tablice. Jer stvar može „eskalirati“. Pa je odnekud naletio neki dron, digao uzbunu, a Mlađahni kojeg skoro svi nazivaju vrhovnim komandantom, naredio podizanje bojne gotovosti i uvlačenje straha u kosti pučanstvu.

Posebice onom nesretnom na sjeveru Kosova, koji svekolikoj vlasteli služi za potkusurivanje. Još je nečeg bilo, promače mi, samo nije bilo onog čega bi stalno trebalo biti.

Tri dana ni mukaet o tihom, langsam aber sicher ubijanju zemljopisa, na kojem evo i ja trenutačno obitavam. Koliko god da ga je poznati stručnjak za bogaćenje i države i društva, mislim da se vika Đuka, obraćanjem mlađahnoj premijerki, jasno i glasno najavio.

Tri dana, možda je neka taktička pauza skretanjem pažnje, ni riječi o Šodrošu, o Starici, o Majdanpeku, o Loznici i Nedeljicama, o litijumu i uranu, o jalovini im, o trovanju i zemlje i voda, o rasprodaji svenarodnog vlasništva kojekakvim privatnim korporacijama, više ili manje skriveno ili neskriveno razvojem dobrih i prijateljskih odnosa sa istim takvim državama.

Samo se kratko provukla, možda se neko i zaigrao, vijest o uvozu vozača sa Šri Lanke za potrebe prevoza putnika u gradskom saobraćaju Beograda.

Možda će se ipak sve razjasniti za koji dan, Mlađahni je opet najavio obraćanje puku, u okviru kojeg će potpuno otvoreno reći sve čega ga je dosad štedio.

Ne znam čemu se pučani nadaju, šta očekuju čuti osim – nije vam ništa, ali spasa vam nema.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.