Kako priheftah naslov, zazvoni telefon, pita sta ćeš za ovaj broj, nemam pojma, imam naslov, šta ću dalje bumo vidli. Koji je naslov, rekoh, šta ti je hefta, evo tako ću i početi. Prijevodom, za svaki slučaj. Malo jasnijim od onog za petrusimul, za koji sam odgovorio sa majdonos. Kao što bih za češnjak odgovorio sa saransak. Samo je blehnulo u mene, otvorenih usta. Hefta – nedelja, tjedan, sedmica, tižden … Iako je naslov mogao komotno biti „Hoćemo li prvo pjesmicu ili recitaciju“, ali ne bi prošao, previše dug. Elem, da se vratim ovoj hefti, a i pjesmici i recitaciji.
Počelo je, zapravo se nastavilo pjesmicom „referendum ili izbori“. Prvom, pripremajućom verzijom. Na to se nakeljila recitacija glede ohoho priče gospođe Mirjane Marković, ispod naslova „Bilo je to ovako“, a uz očekivano odgovarajućeg izdavača. Prva asocijacija bila mi je na Kadijevićev naslov „Moje viđenje raspada“. Druga, na sve naslove nekdanjih „naših najboljih“ omladinskih kadrova, danas pravilno i jednako uspješno raspoređenih. Za koje sam decenijskim iskustvom postao ekspert i fenomen glede njuha. Nanjušim im smrad na svakoj udaljenosti. Kako do sada, tako evo i sada nanjuših ko bi se mogao među prvima javiti, jer je zavonjalo za „gospodine to se ne lufta, to se pere“. Ko drugi do poznati povjesničar-diletant Pero Simić, „omladinac“ koji ulazi u sve svjetske, posebice sovjetsko-ruske arhive kroz širom otvorena vrata, u dan te jebo baš u ovim novinama, uz naslov poznavaoca svega i svačega – Šta je sve previdela Mirjana Marković. Dalje od Miloševićkinog naslova nisam išao, imao sam mazohizma taman za Simića. Eto ih tamo, iako su već ovdje. Kad eto još jedne recitacije. Briselske (Bruxelles, Brussel, Brussels…). Ko biva frkovite i s porukom – Nisam znala da mi mama nije dala. Nema „recitatora“ koji se nije uključio u Heftu recitovanja. Be ovo, be ono. Uz odgovarajuću konkurenciju pjesmica u natjecanju za Hit hefte. Za koji je odmah sastavljen žiri od recitatora, vodećih kantautora u skladu sa kriterijima predviđenim ustavnim pravilima – patrijarh Srpske pravoslavne crkve, kojeg i Javni, ako platite taksu, naziva patrijarhom srpskim, u kvartetu ili kvintetu pratećih vokala, vodećem solisti na ovdašnjim prostorima, kojeg baš zato nazivaju premijerom. Nakon ozbiljnog vijećanja, žiri je zaključio da je stvarno pravi i jedino prihvatljiv kao Hit hefte, pa ko voli i produženog mandata na više hefti, spoj i recitacije i pjesme. Zaključeno je da se zvučna titula, nakon što prvi čovjek Republike kaže – Amin, dodijeli poznatoj pjesmi, na poznatu recitaciju – Ne pomaže voda Aco referendum koritova, ni ljekari ni travari, lijek su nam dobri Aco medna usta sa izbora. Svoju odluku žiri će ekskluzivno objaviti u kultnoj emisiji pokrovitelja Hita hefte, a saopćit će je osobno mednousti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.