Jeres od kosmara

Sve je nešto bilo kao i “moje”. Do trenutaka međunarodnih priznavanja “samostalnosti”, “nezavisnosti” i “suverenosti” pojedinih komada, pa sve do prijema u “OUN”.

I dok je teklo prema onom Banditeru, ili takozvanoj njegovoj komisiji, usporeno je tekla promjena mog odnos prema komadima. Banditer je, tako mi se bar čini, bio samo donekle, ali odnekle nije. O čemu on, sumnjam ali svejedno, možda nije ni imao pojma. Ali je sve puklo ratom u BiH, dejtonskom ciljanom zajebancijom, kojekakvim dogovorenim “Bljeskovima” i “Olujama”, do na kraju evo, valjda, još Kosova.

Dan danji ima onih koji misle kako je Dejton zaustavio rat, dok je sebet mene i Dejton i sve prisutne tamo pojedinačno bolio kurac zbog krvoprilića. Da nije tako, Dejton, ili neko drugo ime, dogodio bi se četiri godine ranije i spriječio to što je k’o biva zaustavio. BiH je samo droljasto pripremljena za dovršavanje stvaranja sitnih nacionalnih, čitati etničkih, država. I ovom prilikom čestitamo na uspješnosti postignutog i onog što slijedi. Ne bi li se sve pripremilo za neki novi početak i nove kreativne zajebancije.

Pomenuta promjena mog odnos prema “komadima” u jednom je trenutku dobila na ubrzanju, da bi na kraju dogurao do čega sam dogurao. Komadi su mi, ovisno od mjesta sa kojeg ih gledam, isto što i bilo koji drugi komad na Kugli. Ni jedan od njih nije mi bliži od uzmimo na primjer Kanade, pa do da ne nabrajam Australije i Zelanda.

Jebe mi se živo šta se u Komadima događa, kao što mi se jebe hoće li neki Putin vladati Rusijom, hoće li pobijediti Tramp ili onaj neki drugi, kakva je situacija u S. Koreji, je li… Malo me je jedino drmnula ovih dana svježa fotografija iz Mostara, osobe i ambijenta, ali iz najprivatnijih privatnih razloga.

Ostaje mi još interesantno kako će teći dovršavanje nedovršenih nacionalnih država, Srbije, Hrvatske, Albanije i Bosne. Ko će, gdje i koliko zahvatiti. Trenutačno se lome koplja oko Kosova i Mostara, kao dva fitilja koja će ili planuti, što je manje vjerojatno, ili samo tinjati pa se ugasiti, što je vjerojatnije.

Ovaj nedovršeni Komad u kojem sam trenutačno zreliji je za “posmatranje”. Kaže neki dan mlađahni – To ne zavisi od mene. Uvek mogu da kažem da neću da razgovaram sa nekim ko je optužen za ratne zločine, ali nisam ja taj, to će izabrati albanski lideri, to zavisi od njihovog naroda. Dok na jednom mjestu nađoh kako je „istakao da će se u dijalogu sa Prištinom prvenstveno voditi državnim interesima Srbije“. Tamo “narod”, ovdje “država”.

Naivno se može zaključiti da je i ovdje jedan narod država. Samo što je mlađahni na tu temu, eto i Rame. „Po njemu, Albanija ima obavezu da bezuslovno podrži Kosovo i to bi trebalo da bude tako bez obzira ko je u ulozi šefa vlade u Albaniji“. I još će „Za mene, saopštenje koje je svetu najavilo da se očekuje podizanje optužnice, koje sud nije formalizovao, nije samo grubo kršenje bilo koje dobre prakse međunarodne pravde, već i brutalni čin protiv samog Kosova“.

Vijesti dodaju i „On je došao u dvodnevnu posetu Kosovu, nakon što je “Specijalizovano tužilaštvo Kosova” (“STK”) sa sedištem u Hagu, 24. juna saopštilo da je “Specijalizovanim većima Kosova” (“SVK”) podnelo na ispitivanje optužnicu od deset tačaka kojom Tačija, Veseljija i druge tereti za ubistva, otmice, progon i mučenja“. Veselo, veselo. Kao da su u pripremi novi stari pregovarači. Pa neka je s hajrom.