Malo je nedostajalo da zaboravim na jedan mail iz Skopja, koji stiže još lani, dvadesetpetog prosinca, eto baš na kršćanski Božić – Hvaljen Isus a bogme i Marija! Prolazim popodne pored mesnice, a unutra mali miting od naroda.

 Izlaze neka dojca sa punom kesom, a o vratu im onolike krstine! Jeblo majku sve „pravoslavac“ do „pravoslavca“! Pa dobro majke vam ga “PRAVOSLAVNE”, pa posti li neko od vas „PRAVOSLAVNIH“ o ovom postu?! Kad ih pitaš skoro da i nema ateista. A ovamo izgleda da posti samo sirotinja koja NEMA PARA da kupi MESO. „FANATIČNI“ neki vernici! I bio bih ja zaboravio pisamce da poslije nije bilo šta je bilo, evo do dana danjeg. A bilo je, to ću ipak izostaviti, bolje je o razlogu, ili razlozima zašto je bilo što je bilo i što će i dalje biti. Narafski, sebet kalendara i još pođeđe koje sitnice.

Prema rahmetli jeziku istih takvih Latina, kalendar je prvi dan u mjesecu. Nadživio je i Latine i jezik im, jer je tranzicionirao u skup odredbi o razdiobi vremena na dane, tiždne, mjesece i godine. Na europskom prostoru dva drže vodeću poziciju. Onaj koji je skuckao Gaj Julije i onaj koji će sređivanjem skanaturiti papa Gregorije. I za dišpet napraviti razliku od trinaest dana. Za ostala mjesta bore se još i muslimanski, koji računa od Hidžre, od 622. naše ere i židovski koji se ne da još od 3761. prije naše ere, dok se francuski (revolucionarni), koji se oslanja na godišnja doba i zvijezde a računa od jesenjeg ekvinocija, eventualno batrga u nekoj zonskoj ligi, a oni vrlo zapadni i vrlo istočni nikom i nikad ni na pamet ne padaju. Šta, i! Pa kršćani su još nekako i nešto malo prošli lišo, sve im je po jednom, onom papinom kalendaru. Dobro, i njima se tu i tamo umiješaju muslimanski i židovski, ali tek da malo zamiriše. Hrišćanima je zato baš zajebano. Ona prva dva su tako dobro izmiješana da im je prakticki Gaj Julije papa. Ili im je možda Gregorijan Cezar. Tu bi i Nazarećanin, da ga put kojim slučajem nanese, makar za Novu Gregorijanovu godinu naletio na rudu, nažderao se sarme, krmetine i dalje redom. A onda bi na svoj po Julijanu Badnji dan kao postio. Ne bi se snašao i da nije s Bogom svezao.

Kalendarska tranzicija na ovim prostorima dogurala je do mnoštva kalendara. Možda je srcima pučanstva najbliži izborni. Odmah poslije kalendara sa crvenim slovima. Koja je dva kalendara evo neki dan, šta mu bi, uspio izmiješati gos’n Nikolić. U ulozi predsjednika, a u predstavi sklepanoj od izmiješanih tekstova Sterije, Nušića, Domanovića, Glišića … U kojoj još pa nema pučanina a da nema bar jednu Krsnu slavu, htio ne htio i kako god da se izjašnjava.

Pa će sad mlađahni drugi, koji je Prvi, na crti svog revolucionarno naprednog truda morati debelom mukom da se namuči oko kalendara – samo predsjednički, ili i parlamentarni izborni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari