Bilo je proteklih tri nedelje svega i svačega. Materijala za svađu da Bog sačuva. Rado bih se bio svađao, ali nisam nešto bio ono nešto, nisam bio ni „ima puno lipih stvari, samo ne smin reć“, više sam bio „isto ništa“.
Kažu stručnjaci za moja pitanja, vremenske prilike. Prihvatio sam im povjerovati. Ali zapamtio sam, koliko toliko, ono malo prije, u vrijeme i malo nakon obilježavanjaOluje. Zavidno se napredovalo.
Prvo je ona slotina od Duduka, avionom Srbije, koji mu je posudio Mlađahni, odletio (da je bar) čini mi se na Hvar, do Milanovića. Na dogovor oko usklađivanja sadržaja govorancija kojima će u vrijeme obilježavanja gađati u čelo zbunjeno pučanstvo. Svak svoje. Možda i reakcije i komentare nakon toga, iako su to već istrenirali.
Meni je po ko zna koji put bilo drago što mi djeda po majci ustaše nisu vukle prema Jasenovcu, što su ga kad su već naumili, dogurali samo do Neretve i tu ubile.
Njegovi ostaci pošteđeni su Dudukovih i Mlađahnovih lamenta. Inače sve nekako teče kako teče. Nakon majske tragedije i tuge, protesti protiv nasilja se nastavljaju šetnjama i blokadama saobraćajnica, nakon prvih nekoliko proširuju i geografski i na svak svoju.
Nažalost, djeluje da su učesnici sve zbunjeniji, opozicija uspješno održava kontinuitet zbunjenosti, možda i zna šta bi, ali sa kako ide teško. Vlastela, na čelu sa Mlađahnim, ili je dovoljno reći Mlađahni i savjetnici mu, sve luđi i luđi, kao sve to ignoriraju.
Na svim ranijim protestima bio je neki provokator, uglavnom više njih, ali ni provokatora ni policije koja bi bila kao isprovocirana. Zanimljiva taktika. Na koju se nakeljilo sve učestalije obraćanje Mlađahnog, a pučanstvu, uz lagani prelazak na futurizam.
Skoro da se čovjek uhvati na ješku, da pomisli da pod kapom nebeskomveselije zemlje nema. Samo mi se u jednom trenutku dogodilo da umalo ne sletim na fašu i da BiH prebacim uveseliju. Radi dana žalosti, nakon zločina u Gradačcu. Nije postignut dogovor oko državnog, ali je zato svaki entitet donio odgovarajuću odluku.
Taman zaustih pa eto državnog, ali naglo prikočih i rekoh šiš. Neš ti meni države. Samo entiteti „do pozitivnih mogućnosti budućnosti“. Na šta se javi negdje i mlađahni Milanović, glede položaja Hrvata u BiH. Zbunjeno pučanstvo ne konta luđake. Nastavlja se kaos (može i haos). Prevedeno na narodski – jebe lud zbunjena.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.