KOŠMAR

Počelo je nekako nesinhronizirano, svak za sebe, sa prostora koji ili koje nisam mogao odrediti. Onda je krenulo usklađivanje i teme i ritma. Počeli su se pojavljivati i predjeli, izvori zvukova – od Vardara, preko Sitnice, Morače i Tare, do Neretve i Bosne. Neko je negdje vikao zona A, zona B, biće naše obadv'je, ili je možda pominjao neke sektore…, dok se odnekud, iz nejasne daljine, kao zavjesa čula pjesma ' Do Blajburga od Topole idu čete partizana, slavu borbe pronose. Odjednom sam se našao na nekom trgu. Bilo je mnogo nekog svijeta, a sa ozvučenja se orilo dosta je bilo, isprobali smo dvije faze, onu u kojoj su Srbi bili na jednoj strani, a Hrvati i Muslimani na drugoj, pa su Srbi prešli na drugi teren, neki otišli na odmor, pa je isprobana faza u kojoj su na jednoj strani bili Hrvati, a na drugoj Muslimani, evo je došlo vrijeme, naši prijatelji iz razvijenih i osvjedočenih demokratskih zemalja daju nam punu podršku, da krenemo i isprobamo i treću fazu – sa jedne će strane, za promjenu, biti Srbi i Hrvati, a sa druge Muslimani. Tako ćemo, makar sad za sad moći isključiti muziku za ples. Masa je zaurlikala, doduše nekako neujednačeno… Na trenutak mi se san prekinuo, prevrnuh se na drugu stranu, šta li. Ali odmah uslijedi nastavak. Kao ja spavam, neko me budi i viče – hajde kasnimo, ako odmah ne krenemo, zatvorit će se pijace u Izraelu. Hajde, samo ćemo trknuti, kupiti što nam treba i odmah nazad, pa ako hoćeš nastavi spavati. Kakvo jebeno trknuti zrakoplovom, pa i to je jedno dva tri sata, čujem kako reagiram. Hajde budalo, kakav te je zrakoplov spopao preko Drine, i dalje viče onaj glas koji me dodatno bleći. A kakav sad Izrael preko Drine, tamo je Bermudski trokut mamlaze, opet kao sebe čujem. Boga mi si ti dobro utvrdio, averti se i avizaj, odavno je to a sada Sveta zemlja, sad su preko Drine Židovi, Izrael, a Bosna i Muslimani, koji su Bošnjaci su tamo gdje su oni vaktile bili, ne odustaje onaj glas, ti kao da si sve prespav'o. Šta sam prespa'vo … ?!

Sjedim u krevetu, budan, posteljina kupljena u Jerusalemu, zvoni sat, miriše kahva i kao da neki stvaran glas govori, teško neko vrijeme, hajde popi kaficu, izgledaš kao da te je luda krava žvakala, ili ko da te drma ebola.

Još ne znam gdje sam, nekako kroz maglu, kao da bi bilo bolje da me je krava žvakala dom je drmala ebola.