Krušikara

Prvi put je to bilo u Mostaru, kad je u birtiju preko puta zgrade u kojoj sam stanovao neko ubacio eksploziv, koji baš ne ubija živu silu, koja li je mrtva, osim ako je preblizu pa od pritiska nastradaju sitni krvni sudovi u glavi.

Nama u zgradi popucala su stakla na prozorima sve do desetog kata, a meni su još balkonska vrata uletjela u sobu, u kojoj sam slagao pasijans. Onda su mi preko glave prelijetale i tenkovske granate, a jednom je eksplodirala i neka cisterna i raznijela neke nesretne ljude.

Okolo je opet padalo svašta, pa sam imao priliku saznati i koje, među ostalima bombe postoje, imena im. Bilo je tu, a i ima ih još, nekih kasetnih, pa „krmača“, pa „kašikara“…

Kasnije, kad je ono NATO bombardirao Miloševića, naglo mu ukinuvši funkciju faktora stabilnosti, kojem nije pomjerio ni dlaku na frizuri, ali je zato pobio mnogo nesretnog svijeta, a ja saznao da to i nisu bili ljudi već brojevi pod zajedničkim nazivom „kolateralna šteta“, aferim, dok smo, nas četvero, kolima prolazili pored novosadske rafinerije, iznad naših glava, relativno blizu, preletjelo je osam projektila, udarivši također dovoljno blizu da nas zakači neki vruć zrak, saznao sam i za neke „tomahavke“.

Jednom prilikom, u gradskom prevozu, vjerojatno nečijom zajebancijom, upoznao sam se i sa suzavcem. A vremenom, različite situacije upoznale su me i sa nečim što nazivaju šok bombama. Koje kao i suzavac i još neke, spadaju u one koje ne ubijaju, bar ne na mrtvo a „živu silu“.

Vremenom je naišlo vrijeme kad su/se koristi/le tek eksplozivne naprave, tu i tamo i po neka „kašikara“, za sređivanje „žive sile“ i pokretne, pođeđe i nepokretne imovine, uz privagu od „manje kolateralne štete“. E, ali sve to i ovo vrijeme nije ni jednog trenutka prestala masovna proizvodnja, kako starijih tako i novih modela bombi.

Za korišćenje na drugim regionalnim prostorima. Jer je to ekstra profitabilan izvozni artikl, a ne ubija domaću već neku stranu, nepoznatu nama, posebice „kolateralu“.

Ne znam jedino jesu li „krmače“ iz starih rezervi, ili i njih ima novijeg datuma, jer su se baš uspješnim pokazale na ovim prostorima.

Odgovarajući domaći istraživački centri i instituti, kad se već ne mogu i ovdje proizvoditi „tomahavci“ pa ni po neka mala taktička „atomska“ ili slična, uspjeli nadoći i proizvesti u odgovarajućim tvornicama izuzetno zanimljivu bombicu, čudne višestruke primjene. Koja ne ubija na mrtvo „živu silu“, koja djeluje nekako više „politički korektno“.

Napravljena je jedna nesvakidašnja kombinacija „šok bombe“, suzavca posebice, uz karakteristike i kasetne bombe i još neke dodatke koji nisu, kao poslovna tajna sad za sad poznati javnosti, ali se pokazalo i saznalo da je došlo do zanimljivog kiksa, do greške, koja je tu bombicu, po svemu sudeći, nekim elementom sjebala, tako da u nekim slučajevima djeluje i bimeranški. Pa nekontrolirano udara gdje stigne i kako stigne, naravno, zadržavajući pomenutu „političku korektnost“.

Reklo bi se da ipak sam život nikom nije ugrožen. Što je možda i uredu.