Naročito je u zadnje ovo vrijeme, klimatski su uvjeti čudo, poplava raznih poplava. Na ovim prostorima glede drugih nije odozgo, već nekako odozdo. Što samo naizgled ne ide ni odvojeno. Poplava liderstva. Nema ni toga ni čega ko ili što nije kakav-takav lider. Od države preko Servisa i Pinka, do Bedevedesetdvojke. Sa specijalnim akcentom, i poplavno i liderski, na sigurne i ostale kuće.
Ali da krenemo od razgovora. Da se prvo sredimo pojmovno, kakvo god razumijevanje bilo.
Lider, nije ni od starih a još manje od Latina, već je od Engleza – lead. Kako je do njih došlo ne znam i ne tiče me se. A hoće reći glava, vođa, prvak, predsjednik kakve političke stranke, kakvog slobodnog ili drugog sindikata i tako to. Onda, sa bukvalizmom ili jok, minonosac velike istisnine sa razmjerno jakim naoružanjem, koji se upotrebljava kao vodeći brod u grupi razarača, a može i samostalno djelovati. Pa, i ovdje treba izbjeći bukvalnost, može biti sudionik natjecanja u jahanju, trčanju, koji ima zadatak da idući ispred drugog sudionika olakša ovome savladavanje razmaka, da rasjeca za njega zrak i razgrće, kao u auto trkama. To je i uvodni članak, uvodnik u novinama. Iz svega toga liderstvo je (čuj!) želja za političkim isticanjem, utrpavanje nekog političara da ga široke narodne mase smatraju vođom, prvakom, nosiocem ideologije itd.
Poplava je i trijumfa. Ne mogu se izbjeći rahmetli Latini, ali nikako. Jer je trijumf njihov pa je njihov – triumphus. I u njihov vakat bio je to svečani ulazak vojskovođe pobjednika u glavni grad. Kao što je, evo do danas, svečanost prigodom pobjede ili blistava uspjeha. Ili sam blistav uspjeh, pobjeda, slavlje, klicanje, likovanje, velika i značajna tekovina. Ima i trijumfalan, hoće reći pobjednički, pobjedonosan, sjajan, koji kliče od radosti, likuje od zanosnog veselja. Kao što ima i trijumfator. Opet bez bukvalnosti, vojskovođa koji slavi trijumf, pobjednik. Iz čega ima trijumfirati, ostaje napomena, pobijediti, nadvladati, biti jači, nadmoćniji. Slaviti pobjedu, likovati, ponašati se kao pobjednik, klicati od radosti, zanositi se uspjehom, radovati se, veseliti se. Sve ostaje isto i ako kažete trijumfovati.
E, dakle, svi su razlozi složeni pa da smo samozadovoljeni. Država je lider stabilnosti u okruženju i šire, diplomatski je prestigla i sam London, ekonomski je dovoljno nadmoćna da može komotno razbiti svaku grizu. A tek kultura… Gledao sam uzmimo na primjer Grand paradu na čelu sa Kursadžijama neviđenog umjetničkog, izmiješano sa moralnim, dostignuća. Gledao sam Grand šou, gledao i slušao Đošine nezaboravne vrckavosti. Dok je 24 sata trajala svadba, a Baba se češljala, sa Velikim bratom sam dogurao skoro do na ti. Sad se posmatrački ne odvajam od pokušaja da se i kod zdravstvenog Milosavljevića ogrebe za koji dinar, kako bi se i operativnim putem, uz učešće vrhunskih direktora, profesora i muzike i glazbe, gostujućih eksperata i analitičara, možda i skorih članova neke od akademija i nauke i znanosti i umjetnosti, trijumfalno uvalilo u provjerene i željene vrijednosti.
Ja tu ništa ne bi’ dir’o.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
