Prođe tako neko pored neke naseobine, koja mu se učini čudnom, vidi neke ljude u još čudnijoj situaciji i krene priča.
Stigne onda ekipa s kamerama, nekako joj pođe za rukom uspostaviti kontakt sa stanovnicima, ide teško ali ipak kreće priča.
Ko su ljudi, kažu Vijetnamci, tvrde dakle da su iz Vijetnama, mogu li to dokazati nekako, ne mogu, nemaju papire, hoće reći nikakva identifikaciona dokumenta, oduzeta su im kad su došli.
Pa kako ste došli, preko neke vijetnamske agencije za zapošljavanje, graditi svijetlu budućnost Srbije, a radeći za poznatu kinesku firmu.
Dobro to, ali šta rade tu u tim sklepanim straćarama, pa valjda je jasno, to je smještaj koji im je firma za koju rade osigurala.
Ne rekoše je li im firma nabavila i bicikla, prevoz od smještaja do radnog mjesta.
Ali im je zato omogućila raditi u njihovoj laganijoj odjeći i obući, uredila kupatilo, čak imaju i jedan bojler, pa se skoro svih njih petorica mogu banjarati u toploj vodi, prave dobar raspored od zagrijavanja do zagrijavanja vode, tako se skoro svi, njih više desetina, uspiju izbanjarati tokom dvadeset četiri sata.
Jedino je malo nezgodno prati robu, a moglo bi biti i malo neprijatno kad zazimi.
Ali će bar prvi put u životu vidjeti snijeg i jedva čekaju da padne.
Još ne znaju kako će biti riješeno grijanje, a na putu od naselja do firme svakako voze bicikla, pa će se tako zagrijavati i nabijati kondiciju.
Teče tako priča i već slijedeći dan tu je mnoštvo televizijskih kamera, fotoaparata, novinara tiskanih medija, a najviše onih iz različitih nevladinih organizacija koje su odmah sve iskoristile kako bi se iskazale donoseći topliju garderobu, hranu i druge potrepštine po njihovom mišljenju nužne.
Sreća da su stigli i pripadnici angažiranih, još se ne zna ko ih je angažirao, radnici obezbjeđenja, koji su dali sve da Vijetnamce zaštite od navale novinarskih ekipa, humanitaraca i zaštitnika ljudskih prava, koji su tu također našli svoje mjesto.
Javio se i jedan veseli narodni sluga, objašnjavajući kako je uz ekstra dobre plaće, smještaj izbor samih Vijetnamaca, kako bi što više od zarada uštedili.
Ne reče jesu li sami uradili projekat naselja i izgradili ga.
Izgleda da se pojavilo i izvješće kineske firme, bar je tako izjavila kineska ambasadorka.
Koja je usput istakla kako misli da treba postojati sloboda medija, sloboda informiranja, ali da bi trebalo čuti šta ima da kaže i LingLong.
Usput napominjući kako se poštuju zakoni Srbije, i da je sve u skladu sa ugovorom.
Koji pretpostavljam spada u rečene zakone.
Dok su na i u raznim medijima hametice krenule kojekakve kritike kojekakvih kritičara svega i svačega.
Pa je na kraju postalo jasno o čemu se tu zapravo radi.
O namještaljci.
Pitanje je i je li sve sa Vijentnamcima izrežirano unaprijed, jesu li i oni imali neke koristi od upriličene fešte, kojoj je, nema greške, jedini cilj napad i blaćenje svekolikog kineskog naroda i predsjednika mu Si Đinpinga.
A poznato je da je gospodin Si Đinping osvjedočeni prijatelj srpskog naroda i lični prijatelj Mlađahnog.
I eto ga, tu smo dakle. Sve ovo zapravo je upereno protiv Mlađahnog i njegove porodice, posebice protiv srpskog naroda, protiv interesa Srbije i njenog nadasve prosperitetnog puta.
A zna se i ko sve to politizira i finansira.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
