Ljekovito

Proradi mi tanka žica za koju sam mislio da je davno vrisnula. Znam za onu ko se hvali sam se kvari, ali se odlučih za drugu – pohvali se sam, pa će te i Bog pohvaliti. Malo sam morao skratiti, ali nisam intervenirao ni u googleov prijevod, ni u nekoliko detalja.

„… U prvoj godini srednje škole 1994. našao sam poziv u novinama u kojem piše da Soros fondacija traži prijave mladih za prisustvovanje likovnoj koloniji koju oni financiraju i organiziraju. Nikad nisam čuo ništa o njima, bio sam dijete, ali sam se prijavio. Ovdje je kontekst da je zemlja već vodila ratove u mnogim područjima i da je ekonomski, kulturološki propadala a Srbija se na sve strane bavila etničkim čišćenjem i drugim ratnim zločinima. Srbija je 1993. prošla kroz period totalnog ekonomskog kolapsa kad se novac štampao u ogromnim količinama i hiper inflacija je taj novac devalvirala odmah pre nego što je uopšte stigao do stanovništva.

Još uvek imam račun za 50.000.000.000 dinar, ova novčanica je bila bezvredna čim je odštampana, izgleda kao novac od monopola. U ovoj društveno političkoj klimi u novinama je bio taj oglas za likovnu koloniju. Moja prijava je prihvaćena i morala sam otići na likovnu koloniju tog ljeta 1994. Kao 15-godišnjak ušao sam u voz i sišao u Suboticu, zatim autobusom otišao na Palić.

Osigurani su pribor za slikanje, hrana, instruktori umjetnosti, nevjerojatni zoološki vrt, gdje smo jeli i išli crtati životinje. imali smo gostujuće umjetnike koji su vodili razgovore i radionice… Imali smo filmske večeri gdje sam prvi put gledao Clockwork Orange, kao i Koyaanisqatsi…

Nakon ovog prvog neverovatnog iskustva ostao sam sa njima i prisustvovao veoma mnogo likovnih kolonija sve do 2000. kad sam već bio na drugoj godini likovnog programa na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Ne mogu ni nabrojati koliko sam programa pohađao sa Soros fondacijom i nakon kad su promijenili ime u Fond za otvoreno društvo.

I tamo nije bilo nikakvih nagovještaja politike, sve je to bila nevladina organizacija, osnovana u zemlji opustošenoj ratom i uništenoj sankcijama, da podrži kulturu i mlade koji razvijaju svoje umjetničke vještine kad nikog drugog nije bilo briga za to. Bila je to čista filantropija koju je financirao jedan bogat čovjek koji je imao dubok utjecaj u mom životu. Prošlo je skoro 30 godina od te prve likovne kolonije a ja se i dalje bavim umjetnošću.

Ovo je bilo moje osobno iskustvo s Georgeom Sorosom i želio sam to izraziti kako bih dao pravi kontekst Sorosovom imenu. Nitko ne zna za ove programe koje je financirao jer to nije bila poenta, nije očekivao ništa zauzvrat, to je bio njegov novac i tako ga je odlučio potrošiti. Hvala vam što ste odvojili vrijeme za čitanje ove poduže objave i nadam se da ćete imati lijep dan! #Soros #OpenSocietyFoundations #GeorgeSoros #sorosfoundation Ivan Dzidic“.

Na komentar – Hvala (…), na jedinom priznanju kakvo mogu poželjeti… dobih odgovor – Ivan Dzidic hvala tebi što si upravljao tu organizaciju i sproveo u realnost tu ideju!

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.