Ljepota je prolazna

Pita Huso Muju bi li više volio biti glup ili ružan, a on će k’o iz topa – glup, ljepota je prolazna. A opet, nije mi bez neke to naletilo. Ništa nije bez neke. Kaže činjenica, kako glupost nije svojstvena samo određenoj grupi ljudskog društva, već svakoj. Od „baba sere“ do zvanih ili takozvanih akademika. Ali „neka toga sada tu“.

Po ne znam koji put, kako se samo malo izmaknem, eto kojekakvih zajebancija. Što kažu, efektivno me nije bilo dva dana, ne uračunavam već teško podnošljivo jedanaesetsatno, pa tako dva puta putovanje i jedan dan kakvog takvog oporavka između. „Trkn’o“ sam do Mostara, na jedan od polugodišnje bijenalnih, za svaki slučaj jer smo ipak više manje na odlasku, generacijskih susreta.

Na druženje, uz isključenje od svega na Kugli. I uz povratak veče prije bihovskih izbora, da me ne zakače, svakako nisam imao nikakve šanse za monarhiju i izbor za kralja. Računajući i ovdje na dan oporavka. Ali neš ti pegule. Dok me nikako nekoliko par dana ovdje nije bilo, prvo se proslavio neki funkcioner BIA-e.

Napominjem – nije on kriv, kriva je priroda i ustrojstvo na čelu sa mlađahnim. Na koje se proslavljanje nalijepilo nekoliko revolucionarnih proslavljanja. Posebice dva. Veselog biaovca iskoristila je ugledna medijska djelatnica, iskazujući svoj potrebni europsko trendovski antikomunizam, zaboravljajući kako nema teksta bez konteksta, poredeći ovu, 2018. godinu sa 1945. Tzv. „komunističke metode“ dok rat na ovim prostorima još traje i protiv fašizma i svih onih koji će nakon godina na kraju urušiti jedan, kakav god ali sistem, preuzeti vlast, pa danas u atmosferi bez sistema harati kako im se digne.

Sličnu paralelu napravio je i gospodin koji je još uvijek u ulozi, a na ovdašnjoj sceni zaštitnik svih građana, izjavom kako mu sve danas malo baca na prvu polovinu prošlog vijeka. Što je nekako isto, ako ne misli i na period prije ’41, a nekako mi se čini da ne misli. Vole ovdje poznati brkati pojmove i razumijevanje tih pojmova, plasirati ih prema potrebi. Iz ne samo njima znanih razloga.

Nekako ne mogu uvažiti im olakotne okolnosti ni ljepotom ni onim drugim. To što sam kao na vrijeme iz Mostara, jednako me nije spasilo. Rade mediji, rade društvene mreže, rade uveliko tamošnji geniji za zajebavanje male raje, a maloj raji izgleda ljepota baš onako hametice prolazi.

Kreće četvrti ili peti dio tridesetogodišnjeg serijala. Uz blagi pogled na još bolji scenario i režiju. Što je i filmovima, serijalima posebice nesvojstveno. Obično biva, s filmovima, da nastavci budu lošiji od onog prvog. Slijedi dalje usitnjavanje etničkih, kako se to uvezeno voli kazati nacionalnih posjeda. Koje veliki i mali od milja nazivaju nacionalnim državama.

Malo ko konta kako je „bolje s mirom, nego s čirom“. Allahrahmetile prorocima, Muji i Husi.