Ma ni verekina…

Pa će mlađahni u jednom trenutku, nešto ga kao prosvijetlilo, kako ima rješenje. Treba, veli, nabaviti pod hitno jedno sto, bolje dvjesto kanadera punih varekine, zaliti bivalu Jugu, sačekati koju godinicu, preorati i ostalo što treba sa zemljom, pa napraviti veliko kukuruzište. Rekoh možda je bolje saransak (bijeli luk, češnjak …). Može i to, kaže.

Te devedesetdruge, koliko smo znali da smo znali, malo smo znali, a da bi i pretpostavili da će se sve odvijati kako se odvijalo. A u klupku izgleda još pređe ima.

Evo je ovih dana, doprajministar posebno za poslove unutarnjih dela, Ivica koji napokon sam vozi maricu, dok je bio mlađi bio je suvozač, iz uloge predsjednika takozvane Socijalističke partije Srbije, poznatije kao eSPeeS, izjavio da će ta njegova stran(k)a glasati za rezoluciju glede osude zločina u Srebrenici, ali i za drugu, ako je bude, glede osude svih zločina na južnoslavenskom zemljopisu. Kažu da je izjavio da „svaki narod treba (da) se suoči sa zločinima koje je počinio ali to, naravno, ne treba da znači aboliciju drugih država, koje to do sada nisu učinile. Bio bih veoma zadovoljan kada bi sve države imale takav uravnotežen pristup prema ratnim zločinima“. Navodno je Ivica, dobar mu pogled kroz prozor marice, još dobacio da to ne treba da umanjuje težinu zločina u Srebrenici, druga mjesta, recimo Uborke nije pominjao, ali da nikako niko nema pravo da umanjuje zločine učinjene prema srpskom narodu. Ne kontam koju vagu koristi službenik Dačić, ili kako je koristi. U saradnji sa svojim prijateljima i suradnicima iz bratskih mu partija na vlasti. Jer sam jednom gledao, na nekoj tepi (opći mostarski naziv za pijacu, tržnicu…), kako čovjek na jednom tasu vage stalno drži geviht od pola kila. Ne skida ga nikako. Jer mu je ispod tasa na koji baca robu za vaganje bar jedno dvadeset deka (dvjesta grama) pakpapira. Ne kontam, iz izjave, u kojem su mu odnosu, a i kako ih razumijeva, pojmovi država i narod. Ni koliko su uravnoteženi. A k’o biva trebalo bi biti jasno. Kao što mi je jasno da onaj sa gevihtom na tasu prodaje robu kome stigne, pa i svojima.

Jer je mlađahni prajmpolicajac, usput budi rečeno a iz škrte biografije mu do koje sam došao: od prije četrdesetčetiri rođeni Prizrenac, pučkoškolac iz Žitorađe, gimnazijalac iz Niša, student desetkaš sa FPN BG, još devedesete bio prvi predsjednik mladih eSPeeSovaca, a od devedesetdruge do dvijehiljadite Voždov glasnogovornik. Još je duže bio savezni u svim varijantama, a narodni poslanik. Čak i postprevratovski tranzicioni ministar informicanja.

Možda je jasno predsjedniku ovdašnje države, umal’ ne rekoh respublike, na čemu mu, ako je, i ovom prilikom čestitam. Kao i na brizi da Ivica maricom slučajno, ili zabunom sam sebe ne sprovede.