Majstore prikoči

Jer ta Velika ekonomska i svekolika druga politička i društvena reforma nije počela zvanično ni mjesec poslije Vidovog dana, nego bi moglo prije biti da je uzmimo na primjer i nazovimo oficijelno sve zagrizlo prvog dana u kolovozu, a pred ravno sto godina. Da se to sveopće klanje, njegova stogodišnjica obilježava mora biti da ima neki objašnjiv razlog. Pa ko skonta, skont’o je. Mene me je gužva izgleda odvalila na nezgodno mjesto.

Prvo na šta pomislih dnevnički su zapisi isfrustriranog i do kraja neostvarenog a veselog diplomate, koji je sa drugovima vaktile ispjevao pjesmu “idem na Igman Gospode, idem da donesem mir Gospode …”, rahmetli Holbruka. I koji je u svojim diplomatskim zapisima, napominjući da ga je još kao studenta, za posjete Sarajevu, zapanjilo da neko obilježava mjesto na kojem je izvršen teroristički čin, kao ekstra ekspert napisao historijsku holbrukovštinu – A danas svaki srednjoškolac zna, da je ubistvom nadvojvode Europa krenula u svjetske ratove, komunizam i fašizam. Što su, kako stvari evo stoje, i Europa i širi razvijeni demokratski prostor, ne trepnuvši u zagrljaj privili. Prostor kojeg se to posebice a na poseban način tiče naletio je k’o na dobro, od kuhane žive gume napravljene bakatine. I neodljepljivo ubacio u petu, nagazio, pa gazi li gazi. Može se i čuti i vidjeti.

Zato drugo na šta pomislih vjekovni je otpor Bosne i Hercegovine. Od srednjeg vijeka, od sad ga vidiš sad ga ne vidiš bana Borića i sina mu Kulina, preko Tvrtka i Mladobosanaca, do dana danjeg. Otpor bilo kojem, susjednom, komšijskom, ili nutarnjem s blagim pogledom na otomanstvo svojatatelju. Što kaže Nada Klaić „….Nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko … dokazivanje o hrvatsvu Bosne … Nekritički izvještaj … Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine … Iste (je) vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. … Povremeni izleti susjednih vladara … nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa … Za … teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci … Ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio, onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila BOSANSKA.“