Mi i oni

Kad me je majka rodila, u to hladno decembarsko jutro još rovite, nikakve, nesnađene, pritisnute nevoljama i izvana i iznutra, još u ratu sa ostacima kvislinških i nekih bratskih im formacija Demokratske federativne Jugoslavije, negdje oko šest i petnaest, minuta gore-dole, banuo je Sulejman Tanović, očuh mog oca i devetogodišnjeg strica, s vrućom štrucom hljeba, stavio je pored moje glave i rekao ovaj će biti nafakali.

I bi tako. Nikad para, ali nikad gladan. Ničega. U bilo kojem smislu. I sve se dogodilo baš u kući u kojoj smo živjeli, nije bilo ni vrijeme ni vremena za do bolnice.

Oko pupka mi se pobrinula komšinica, žena koju smo uvijek zvali baba Rudanuša, dobra jedna duša. Sad da pređem na prisutne i pridošle.

Prije svih je tu, što je naravno, bila mi mater, Koviljka, rođena Stajić, Srpkinja.

Kojoj su ustaše ubile oca, ne vodeći ga puno dalje od kuće, a koja se onda, te četrdeset šeste udala za mog oca Venislava, Hrvata s majčinim mu takozvanim djevojačkim prezimenom, jebiga, vanbračnim sinom Mirka Vlahe, ali u okolnostima u kojima nije bilo šansi da fasuje to Mirkovo prezime.

Ta moja baba u vrijeme mog rođenja prezivala se Vučetić, kao i moj stric Vladimir.

I bila je pravoslavna vjenčanjem sa Nedeljkom, kojeg su ustaše uspjele dovesti do Gradiške i tamo zaklati.

I ne samo da je bila pravoslavna, već je tako naprasno postala i Srpkinja.

Nema potrebe, ali ipak napominjem, zabuna radi, Sulejman je bio musliman.

Tad još nisu bile ni počele kombinacije sa Musliman, ili na trenutačnom kraju Bošnjak. Valjda je jasno da mi je i stric bio Srbin.

Onda su pridošli baba mi po majci, Sava i mlađi ujak Božidar, stariji Jefto već je bio u Zagrebu u srednjoj tehničkoj.

On će navratiti tokom ferija.

A onda će je, valjda prema nekom protokolu nagrnuo i komšiluk.

Kebe, Pece, Rudani, Danoni, Drljevići, Dožići, Milićevići, Zagorci, Perotići, Krese, Vučetićke, Pikule, Milušići, Lose, Lazo mesar, inače Nijemac, koji je ostao nakon rata i žena mu, kojoj se nikako sjetiti imena, ali ako je važno – muslimanka, i ostali, ne mogu se sad ni sjetiti svih prezimena.

A kome je do raspoređivanja, neka raspoređuje.

Proći će decenije, u život će mi ući i Židovi, djeca mi po majci im, Vrdoljaci, Marini, a onda i ostali, sve sa svojtom sad razbacanom po svijetu, sastavljenom od zla oca i gore matere.

I tu smo gdje smo, pravilno raspoređeni po Kugli.

Ja na ovom zemljopisu, uz jednu Srpkinju sa dna kace, i njene, na čelu sa tetkom joj Atifom Ljubovićem.

I eto ga, ovog pisanija, sve zbog obilježavanja 5. 8, avgusta ili kolovoza, kako kome odgovara i koliko ko zna nešto o povijesti imena mjeseci.

Godišnjice tzv. Oluje. Za koju još, bar do kraja ne znam razloge obilježavanja u Hrvatskoj, posebice u Srbiji.

Znam jedino da mogu ovim iz srpske manjinske stranke u Hrvatskoj reći aferim, ponajprije zbog otimanja od vjekovnih apetita vlastele u Beogradu, a ovoj gospodi, nasljednicima kvislinških formacija i braće im IŠ.

Posebice ovdašnjem na mjestu predjednika privremenom uhljebljeniku i onoj bagri iz Laktaša.