Nesvrstani

Ters, kakav sam u zadnje vrijeme, taman sam mislio prebrati familiju i proleterima i neproleterima, kad mi stiže čestitka od „mlađahnog“ i dobro tabijatli Dimitrievskog iz Skopja. Odustadoh, sad za sad, od prebiranja familije proleterima svih zemalja. K’o biva evo im još jedna šansa, upozorenje kroz zadnju napomenu. Da se, ako ikako mogu, avizaju i napokon svrstaju. Uz ponavljački prolazak kroz malo skraćenu verziju Internacionale – refren je samo na kraju.

Ustajte vi zemaljsko roblje,/Svi sužnji koje mori glad!/Nepravdi razum sad se sveti,/Tutnji već i selo i grad./Nek tiranstvo sruši naša snaga,/Bezbrojno roblje sad ustaj!/Nek svijetu starom nema traga,/Svoj bijedi sutra bit će kraj!/ … Od silnih nama nema dara/Krvnici su nam car i bog!/Tko trudom sve na svijetu stvara/Sam nek zgazi vraga svog./Da nas zlotvor taj više ne davi,/I misao da ne guši mrak,/Raspirimo oganj u čas pravi,/I naš nek kuje čekić jak./ … Naš zakon vlasnika sad štiti,/u ruci silnih krvav mač,/Pod njime sirotinja pišti,/On joj stvara bijedu i plač./Svi mi bjesmo dosad bespravni,/Jednakost nek je sad za nas,/U pravu postanimo ravni,/I sebi sami dajmo vlast!/ … U bijesu svome sav je ružan/Taj kralja novca gnusni soj,/A svima dužan i predužan,/Pljačka nam on trud i znoj!/Što naš rad nam stvori i osnaži/Otmicom tuđ je zalogaj!/Al narod od njeg sada traži/Da vrati krvav zajam taj!/ … Nas varkom lagali su silni,/Nek mir je nama, njima boj!/A vojska, saveznik obilni,/Bit će s nama uz svoga svoj/Osvajački tko u rat poziva/Da narod drugom bude rob,/Nek znade: naša puška živa/I njemu sprema crni grob!/ … Svud radnik i seljak se budi,/Visoko nose crven stijeg,/A širom zemlje radni ljudi/Silnika će nagnat’ u bijeg./Što nam krv su vjekovima pile/Tih crnih ptica skrš‘mo let!/Kad s lica zemlje sve iščile,/Pod suncem nek zablista svijet!/To će biti posljednji i/ Odlučni teški boj,/ Internacionala/Nek bude ljudski rod!

A onda je, što je svakako naravno, nakon par dana bio četvrti maj. Godišnjica Jozine smrti. Nekad predsjednika republike svih Jugovića, pa i ovdašnjih. I osnivača Pokreta nesvrstanih. Čekao sam da vidim, čujem i pročitam kako su ovdašnji predsjednik navodno republike, gospodin Tadić i mlađahni sluga za vanjske radove, gospodin Jeremić, makar usput svratili i položili cvijeće na Jozin grob. Kad se već svakih malo malo spominaju Nesvrstanih. Kad je već sluga koliko jučer bio na skupu, na kojem je ziher ne samo u svoje već i predsjednikovo ime predložio pedesetogodišnjicu u Beogradu. Ali, možeš si mislit. Ni primaknut. Te sam ih definitivno razvrstao u odgovarajuću im ladicu.