Normala

Pa će Danilo, Šipa majke ti šta ovi mažu tri dana. Šipa nešto išaretom, ja se prihvatih odgovora, rekoh bola’ Danilo zar ne vidiš da im je ova crna boja nekako svijetla, treba nekoliko ruka bacit. A ti Džidiću idi u pizdu materinu, čuj svijetla im crna. I ostalo bi na tome, mislim na zajebanciji, ali eto ne može. Može samo upasti u priču koja kaže da nije sve tako crno kako izgleda, da vazda može i crnje. Zavisi od toga koliko se ruka farbe baci, a nešto i od kvaliteta farbe. U čemu podloga na koju farba ide ni malo nije za zanemariti.

Evo je Vidovdan. Po Gregorijanu. I svejedno je da li je po Svetovidu, ili je po svetom Vidu. Srbiji je posebno značajan od 1389. Na taj dan se kroz povijest događalo i što je trebalo i što nije trebalo. A tumačilo, kako se tumačilo, vrlo često prema dnevnopolitičkim potrebama. Neki evo danas, poput veselog Velje Ilića, i dalje misle da je na Kosovu bitka izgubljena. Pa će još na to poznati Velja, da kako je god ondašnjeg Vidovdana Srbija doživjela poraz, tako ovog današnjeg može slaviti pobjedu. Sve to glede aktuelnih dnevnopolitičkih događanja. A Velja je tipičan predstavnik prosječnog Srbijanca. Koji nema pojma da je na ondašnji Vidovdan, uz neviđene žrtve izvojevana ako ne najveća, onda jedna od najvećih bitaka koje su se do danas vodile između hrišćansko – kršćanskog Zapada i islamskog Osmanluka.

A zapravo evo na ovaj sadašnji Vidovdan kao da se koliko toliko jasnije vidi da će Srbiji trebati ohoho Vidovdana e da bi se makar oporavila.

Zadržah se neplanirano uz „pogled na svijet“. Pa sam čuo koalicionog Slobinog partnera iz devedesetsedme i iz netom prošlog mandata kako govori o vjeri i nevjeri. Čuo sam Nikolića, trenutačnog predsjednika, donedavnu Šešeljevu desnu ruku, kako nakon rahmetli Đinđića, citira demagošku floskulu američkog rahmetlije, k’o biva nemoj pitati šta će za tebe zemlja, nego šta ćeš ti za nju, da se čovjek upita stani ko je i šta je to zemlja. I u kojem je odnosu sama sa sobom. Onda je naišla gospođa Ivana Mišković Karić da mlađahnom Žutom uruči društveno odgovoran projekat. A ja se spomenuh Jablanice i sistematskog pregleda – Manigoda, Malović, Manigoda, Malović, Manigoda … Drljević …? … ja sam zet od Malovića, uredu je. Potom će Slobin potrčko, a Nikolićev mandatar Dačić, po sopstvenoj izjavi dvadeset godina u politici, taman koliko sam ja zasluženo u izbjeglištvu, znači nešto o sličnosti sa Čerčilom. Na to su naišli razni eksperti za u svim vremenskim prilikama. Onda Amerika…

Pala je ovdje ko zna koja ruka crne. Sve je ko zift.