O himne, o zastave

Ne bih se ni sjetio, do datuma, da nisu krenuli pozivi svim Srbima i da nisam naišao na – Ministar spoljnih poslova Nikola Selaković pozvao je danas građane da istaknu srpsku zastavu 15. septembra ove godine na Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.

„Glavni cilj u pokušaju da utemeljimo ovaj lepi praznik je da motivišemo sve naše građane gde god oni živeli, dakle Srbe iz svih krajeva da toga dana na svoju kuću, zgradu, stan, istaknu našu trobojku“, rekao je Selaković za TV Hepi.

Kako je rekao, trobojka je jedan od simbola Srba, bez obzira da li žive u Herceg Novom, Somboru, Banjaluci, Kosovskoj Mitrovici, Kumanovu, ili Trebinju.

Sve je to mlađahni ministar rekao i bilo bi mi sve jasno e da mi nije ostalo nejasno.

Radi – sve naše građane gde god oni živeli; dakle Srbe iz svih krajeva; trobojka je jedan od simbola Srba, bez obzira da li žive…

Pa je nabrojao gradove koje je nabrojao.

U nabrajanju mi se učinilo da je slučajno zaboravio Čikago, Toronto, Melburn, Sidnej, Minhen, Berlin, Beč, da dalje ne nabrajam.

Kao što je vjerovatno zaboravio precizirati trobojku, je li mislio onako golu bez ičeg, ili je, što će prije biti mislio na državnu zastavu Srbije.

Koja je zastava „i drugih građana koji u njoj žive“.

Još sam malo okolo prelistao, naišao na uputstvo, u kojem na kraju piše – dok građani mogu da biraju da li će na svojim objektima istaći Državnu ili Narodnu zastavu budući da zakon ne definiše koji oblik zastave smeju da ističu fizička lica.

I po ko zna koji put, sebi u bradu promrmosih kako bi se tog 15. sve moglo zašareniti raznim narodnim zastavama po osobnom i ličnom ukusu izabranim.

Nešto slično kao sa himnama, nakon što je veseli ekspert za školstvo Ružić propisao pjevanje Himne početkom školske godine.

I po tom pitanju se negdje oglasio prije pomenuti mlađahni zagranični ministar: „To je ista ona himna države pod kojom su se zajedno naši preci borili na Solunskom frontu 1918. Srbija je majka svim svojim građanima“.

Na šta ne odolih nalijepiti tek jednu strofu, više puta tekstom izmijenjene Himne – Moćnom rukom vodi, brani / budućnosti srpske brod, / Bože spasi, Bože hrani, / srpske zemlje, srpski rod!

I opet nigdje i drugih građana koji u njoj žive.

Što kažu „je li je“ narodna ili državna.

A onda je naišla vijest kako je u Novom Pazru pritvorena učiteljica, jer sa učenicima nije pjevala državnu već neku drugu himnu.

Pa je krenula s jedne strane hajka na učiteljicu, a sa druge hajka protiv privođenja.

Obrazlođenje prve bilo je kako se radi o nacionalističkom ispadu i napadu na Srbiju, dok je obrazloženje druge objašnjavalo kako se radi o zakonom dozvoljenoj Himni sandžačkih Bošnjaka.

Meni taj bućkuriš od miksane navodne ili stvarne etničke pripadnosti sa nacionalnom ni dan danji nije jasan, ali tako je kako je pa eto.

Nije mi bilo teško baciti oko i na tu narodnu himnu i koliko sam ja mogao skontati više je himna Sandžaka nego sandžačkih Bošnjaka.

Što je sebet mene također regularno, ali je državna himna Srbije starija od svih drugih u njoj (nema skupine ni institucije koja ne može imati neku svoju himnu, od škola, izviđača pa dalje).

Ali jeste malo čudno, da u razredu u kojem su svi Bošnjaci, mogu i neki drugi, pjevaju uzmimo naprimjer gorepomenutu strofu, i na kraju još moli ti se sav naš rod.

I Boga mi i živoga mi klaka biće još veselja.