Ostvarenje sna

Srbi, na primjer, imaju onu „daj Bože da se Srbi slože“. Ko biva ostali nisu u takvoj situaciji, svi ostali složni su da slož(e)niji ne mogu biti. Kao da ne stižu vijesti o svemu i svačemu, svakih onoliko sekunda, na koliko, što reče vaktile Mlađahni, sa ne znam koje visine padne i pogine neki nesretni perač prozora. Džaba. Reklo bi se kako je kod Srba ta izreka od kako je i njih i Srbije, što kažu od pamtivijeka, koliko god da ni oko toga neke posebne sloge nema.

Ali evo po svemu sudeći, ovaj bi septembar mogao donijeti kakvo takvo, istorijsko svakako, ostvarenje sna. Mogla bi bar ova izreka, posebice stanja na kojima je utemeljena, potpuno nestati iz života naroda, koji se u njoj pominje. I sve u jednom danu, 17. septembra.

Zahvaljujući možda nekom proviđenju, možda prosto Turcima, htjedoh reći obavezama glede posjete Erdohana, možda metereolozima koji najaviše kišu za ovu subotu, možda nekoj nije bitno kojoj od zavjera, možda nekim tajnim dogovorima, kako bi pred nadolazeći led bar nešto malo nadomjestilo nedostajuće energente i ugrijalo široke narodne mase, a možda i Njemu osobno. Kao da je bitno. Samo da se skine s vrata i stanje i izreka mu.

Za taj 17. je još prije valjda tri godine dogovoren Europrajd, hoće reći europska LGBT+ parada ponosa, od koje se ni po koju cijenu a po svoj prilici ne odustaje. Što znači da isto onda važi i za paradu (čitati litiju) porodičnog ponosa, koja, niko se dosad nije o tome očitovao, ne sprječava prisustvo i onih koji iz bilo kojih razloga nemaju ni roda ni poroda. Ono oko Erdohana i kiše, odnosi se na za sedam dana, za 17. dakle pomjerenu promociju diplomaca Vojne akademije, što je svakako i također svojevrsna parada ponosa.

U svakom bi slučaju valjalo očekivati i grupu opozicionih parlamentaraca, koji su najavili protest ako se Europrajd zabrani. Koji bi mogli ako se i ne zabrani doći kao podrška slobodi i jedinstvu. Svi bi se mogli, kako ja to vidim, okupiti malo prije 10 dopodnevnih sati, da zavijori, što bi rekao Mao Zedung hiljade zastava, pod kojima bi se obavila promocija nakon što stigne vijest da je moj bivši direktor završio moleban za Srbe i Srbiju, sačekalo da avioni, ili neka bude samo jedan, probiju zvučni zid, kako se ni slučajno nekom ne bi nalila voda u uši, pa krenuti u paradiranje šetnjom.

Tu sad samo ne znam kako će izgledati ako svaka od mogućih povorka krene svojom trasom, mislim kako će nadležni Savet, ili možda policija procijeniti, a da se ne pokvari doživljaj. Ali možda se njih neće ništa ni pitati, nisu mi baš oni eksperti za tu problematiku. Ipak očekujem da se napravi jedna povorka, sa Mlađahnim na čelu i krene poznatim putevima demonstracija slobode i pravde. Da krene parada ponosa slogom i jedinstvom, pa kud puklo da puklo.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.